Prvi dan škole – preview sezone 2014/15
|Kao što sam i za vreme škole domaći radio u poslednji čas, ili na samom času, tako vam i sad predstavljam najavu nove sezone koledž košarke nekoliko sati pred početak prvog meča. Šta će to obeležiti narednu sezonu, koji igrači će ući u klub nedodirljivih, o kojim timovima ćemo pričati u martu kada budemo pravili bracket, koji freshmani će se najbolje snaći i ko će popuniti rupu nastalu odlaskom jedne od najjačih draft klasa ikada – ništa od ovoga nećete saznati u redovima koje budete čitali, kad ste već naleteli na ovaj tekst ne bi bilo loše da ga i ispratite do kraja, iako je bilo bitno samo da pristupite strani pa da vam se zabeleži poseta na brojaču koji će nam jednog dana doneti fine pare od Google reklama… Elem, najava sezone 2014/15 je pred vama.
Novu priču o koledž košarci počećemo predstavljanjem najvećih ovosezonskih pretendenata za tron, preko pregleda igrača koji bi mogli obeležiti predstojeću sezonu, upoznaćemo igrače koji bi mogli izgraditi svoje ime iz drugog plana i na kraju ćemo baciti pogled i na novajlije od kojih se najviše očekuje. Tako bar za sada izgleda teorijski koncept ovog teksta, videćemo gde će nas priča odvesti. Pa da krenemo:,
Top 10 timova sezone 2014/15
#1 Kentucky Wildcats
Prošlosezonski skor: 29-11, poraz u velikom finalu od UConn-a
Glavni odlasci: Julius Randle, James Young
Glavni dolasci: Karl Towns, Trey Lyles, Tylar Ulis, Devin Booker
Projektovana petorka: G Andrew Harrison (So), G Aaron Harrison (So), F Alex Poythress (Jr), F Karl Towns Jr (Fr), Willie Cauley-Stein (Jr)
Prednosti: Kentucky je jednostavno Kentucky. Calipari neće dozvoliti da u sezonu uđe kao štreber u javnu kuću, stari vuk dobro zna da odabere bubuljičavog adolescenta i od njega napravi novu zvezdu svetske košarke. Wildcatsi su i ove godine pretrpani McDonald’s All-American igračima. Calipari ove godine nije izgubio kompletnu petorku kako su mnogi očekivali, odlaske Younga i pogotovo Randle-a će biti teško nadoknaditi, ali osam od ovih 12 igrača bi moglo da završi u prvoj rundi kada ih bogovi drafta pozovu na istinu. Osovinu tima ponovo će činiti bekovska linija porodice Harrison. Andrew i Aaron su godinu dana stariji, imaju veliko finale iz sebe i već su pokazali, pogotovo Aaron, da imaju ono što je potrebno vrhunskom igraču koji rešava mečeve jednim potezom. Alex Poythress i Willie Cauley-Stein su već veterani NCAA bitaka koji su u poslednjem trenutku odustali od NBA drafta, a Karl Towns i Trey Lyles freshmani koji će sigurno ostaviti traga. Kolika je snaga ovogodišnjih Wildcatsa govori i činjenica da je u timu Derek Willis, svojevremeno jedan od 30 najboljih srednjoškolaca u državi, koji bi bio starter u većini timova Divizije I, a koji će biti srećan poput psa sa dva repa ako bude dobio par minuta u garbage time-u.
Mane: Rotacija. I za velikog trenera kakav je Calipari biće izazov uklopiti toliki talenat u 40 minuta po meču. Veliki talenat donosi i veliki ego. Protiv lakih protivnika neće biti problema da svako dobije svoje parče minutaže, ali šta će se desiti u egal mečevima u kojima svako u timu Wildcatsa očekuje da bude taj koji će susret rešiti? Osim problema sa uklapanjem individualaca u tim, za šta, ruku na srce, i nema boljeg čoveka od Caliparija, Wildcatsi imaju problem u nedostatku prave trojke odlaskom Jamesa Young-a. Alex Poythress će dobiti najveći prostor na ovoj poziciji, ali njegovo prirodno mesto je na krilnom centru. Sa druge strane, Kentucky će imati previše igrača na pozicijama 4 i 5: Towns, Lyles, Lee, Cauley-Stein, Dakari Johnson, Derek Willis,… Sa toliko visokih igrača pitanje je kako će izgledati igra u tranziciji, kao i, ukoliko se Calipari odluči za 3-guard postavu, ko će odmarati braću Harrison?
Zaključak: Neće biti lako Calipariju da sve u timu održi zadovoljnim. Neće mu biti lako da drži budućeg pika prve runde na klupi, niti da uklopi telenat koji je dovoljan za bar dve petorke. Veliku ulogu u ovom timu imaće freshmeni, pre svih Karl Towns, Trey Lyles i Tylar Ulis i može se pokazati da upravo od njihovog prilagođavanja zavisi uspeh Kentucky-ja. A neuspeh za ovaj sastav bi bilo sve ispod Final Four runde.
#2 Arizona Wildcats
Prošlosezonski skor: 33-5, poraz u Elite 8 fazi od Winsconsina
Glavni odlasci: Nick Johnson, Aaaron Gordon
Glavni dolasci: Stanley Johnson, Kadeem Allen, Parker Jackson-Cartwright, Craig Victor
Projektovana petorka: G T.J. McConnell (Sr), G Stanley Johnson (Fr), F Rondae Hollis-Jefferson (So), F Brandon Ashley (Jr), Kaleb Tarczewski (Jr)
Prednosti: Odbrana. Iako su izgubili fantastične defanzivce u Aaronu Gordonu i Nicku Johnsonu, Wildcatsi će i ove sezone biti jedan od najtvrđih NCAA timova. Sean Miller već godinama radi fantastičan recruiting i izgleda kao da je ovo godina u kojoj bi kockice mogle da se poklope. Raznovrsnost igrača je najveća prednost Arizone, pa tako krila Stanley Johnson i Rondae Hollis-Jefferson mogu da ispariraju gotovo svakom napadaču u državi, ma koju poziciju da igra. Coach Miller ima mnogo kockica u svom setu koje može da kombinuje na najrazličitije načine. Fizička i atletska raznovrsnost koju roster Arizone poseduje omogućava mu da na odličan način isparira svakom sistemu igre, preko masivnih unutrašnjih linija protiv kojih može da upari Ashley-a i Tarczewskog, sve do small-ball brzih postava na koje može da odgovori Gabe Yorkom ili Kadeem Allenom uz Johnsona i Hollis-Jeffersona kao lažne četvorke i petice. Dosta toga se očekuje i od našeg Dušana Ristića, čiju ćemo igru pomno pratiti, koji je posle odlične predsezone spreman da zadobije svoje minute u unutrašnjoj liniji Wildcatsa.
Mane: Kao i godinama unazad – šut spolja. Startni plej T.J. McConnell može da pogodi ponekad, baš kao što je to i Nick Johnson mogao prošle godine, a i povratak Brandona Ashleya iz povrede će doneti timu neophodnu strech četvorku, ali generalno, Wildcatsi nemaju mnogo igrača koje ne smete nikako ostaviti same na 6 metara od koša. Bekovi i krila Arizone su mnogo korisniji u prodoru i tranzicionoj igri nego u spot-up šutu, i skauti protivničkih timova neće imati težak domaći zadatak pred sobom. Takođe, ovaj tim Arizone nema pravog lidera. McConnell je dočekao da pod stare dane u svojoj seniorskoj sezoni prvi put dobije dirigentsku palicu i ozbiljnu ulogu. Od Stanley Johnsona se očekuje mnogo, ali sa freshmenima se nikada ne zna kako će im proći tranzicija u novi sistem. Po kvantitetu su sigurno na samom vrhu koledž košarke, ali svedoci smo da često mečeve odluči samo jedan individualni potez. Da li Wildcatsi imaju takvog individualca u svojim redovima, ostaje da se vidi.
Zaključak: Wildcatsi ne bi trebali da imaju mnogo problema u svojoj Pac-12 konferenciji. I ne samo tamo. Ovaj tim Arizone je prebogat talentom po kome zaostaje možda samo za onim drugim Wildcatsima, raznovrsnim igračima koji mogu da odigraju različite uloge u timu koji predvodi odličan i često omalovažen trener i dugačkom klupom sa igračima sličnog kvaliteta spremnim da konstantno održavaju isti ritam igre, pogotovo u odbrani. Ukoliko uspeju da timskom igrom nadoknade manjak go-to guy-a, Arizona Wildcatsi su legitimni pretendenti za titulu.
#3 Wisconsin Badgers
Prošlosezonski skor: 30-8, poraz u Final Four fazi od Kentucky-ja
Glavni odlasci: Ben Brust
Glavni dolasci: Ethan Happ
Projektovana petorka: G Trae Jackson (Sr), G Bronson Koenig (So), F Josh Gasser (Sr), F Sam Dekker (Jr), Frank Kaminsky (Sr)
Prednosti: Nakon sezona i sezona nastojanja da antikošarkom ubiju zainteresovanost bilo kog posmatrača za istu, pritom ozbilno nateravši čelnike lige da porazmisle o skraćivanju vremena za napad, Badgersi su konačno postali ekipa koja je počala da igra košarku onako kako bog zapoveda – za koš više. Winsconsin će ove sezone biti San Antonio koledž košarke – tim koji neće umirati u lepoti igre, čiji se igrače neće nalaziti na pregledima najboljih akcija sezone, ali ekipa puna veterana spremna da zaigra najbolje onda kada je to najpotrebnije. Veliki trener Bo Ryan verovatno nikada za svojih 13 godina u Wisconsinu nije imao talentovaniju ekipu. Ekipa nije mnogo promenjena nakon uspešne prošlosezonske epizode, Frank Kaminsky je na putu da svoju breakout sezonu pretoči u zvanje pika prve runde narednog drafta, dok će Sam Dekker i ove godine predstavljati buntovnika u timu, poput Bryona Russela svojevremeno u sterilnoj ekipi Utah Jazza. Odbrambeno orijentisani seniori Trae Jackson i Josh Gasser su prototipi boryan-ovskog defanzivnog načina razmišljanja, a x faktor bi trebalo da predstavljaju sofomori Nigel Hayes i Bronson Koening, koji su prošlog marta nagovestili da mogu značano doprineti uspehu tima.
Mane: Karakteristika starog vuka Bo Ryana je godinama unazad bila da izmisli igrača sa klupe koji u svom prvom meču u sezoni odigra na nivou veterana. Problem je što takvih igrača na klupi Badgersa ove sezone izgleda da nema. Winsconsin će imati mnogo problema u rotaciji bekova jer trenutno samo tri igrača su sposobna da pokriju pozicije jedan i dva, što ne ostavlja mnogo prostora za odmor i kombinatoriku. Takođe, Badgersi će i ove sezone igrati po zemlji, jer, osim Dekkera, nemaju igrača sposobnog da napadnu obruč rivala. Kaminsky će biti u fokusu kao jedan od najboljih unutrašnjih igrača koledž košarke, ali ostaje da se vidi kako će se snaći u duelima sa kentucky-jevskim tipom atletski moćnih centara kojima ekipe poput Kentucky-ja, Duke-a, Arizone i Texasa ne oskudevaju. Dekker će verovatno igrati na četvorci, iako je suštinski trojka, pa će Kaminsky biti jedini istureni visoki igrač, što se može pokazati kao velika mana u duelima sa timovima bogatim na frontcourt pozicijama.
Zaključak: Čini se kao da je, od svih timova pretendenata na najviši plasman ove sezone, kod Badgersa najbolje podeljen posao na defanzivne pitbulove, solidne igrače zadatka, glavne zvezde tima i statiste. Upravo organizacije u kojima se tačno zna šta je čiji posao često pokazuju veći uspeh od onih talentovanijih bez jasno definisanih zadataka. Badgersi nikome neće biti lak protivnik i drugi uzastopni plasman na Final Four ne bi trebalo nikoga da iznenadi.
#4 Duke Bluedevils
Prošlosezonski skor: 26-9, poraz u prvom kolu turnira od Mercera
Glavni odlasci: Jabari Parker, Rodney Hood, Andre Dawkins, Tyler Thornton
Glavni dolasci: Jahlil Okafor, Tyus Jones, Justise Winslow, Grayson Allen
Projektovana petorka: G Tyus Jones (Fr), G Quinn Cook (Sr), G Rasheed Sulaimon (Jr), F Amile Jefferson (Jr), Jahlil Okafor (Fr)
Prednosti: Sirovi talenat. Već smo pominjali devet McDonalds All Americana u timu Kentucky-ja, što je igrom slučaja isti broj igrača koje je okupio i Coach K u Durhamu. Tim je pretrpeo velike promene tokom raspusta, ali je i pored toga izvanredno izbalansiran i popunjen. Odlasnom Jabari Parkera otvorio se prostor za novu srednjoškolsku senzaciju Jahlila Okafora da pokaže svoje umeće i opravda epitet najboljeg low-post igrača koji se pojavio u koledž košarci nakon dugo vremena. Nemojte biti začuđeni ako bude imao i bolju sezonu od Parkera. Osim njega, Bluedevilse je pojačao i Tyus Jones, za kojeg je planirana pozicija startera i koji će uz veterana Cooka i Sulaimona predvoditi jednu od boljih bekovskih linija u NCAA. Odličan backup praviće im Matt Jones, Justise Winslow i Grayson Allen, pa Duke sigurno neće biti u deficitu bekova ove sezone. Štaviše, i postava sa 4 beka ne bi bila veliko iznenađenje. Efekat generala Krzyzewskog na ovaj tim ne treba posebno ni naglašavati.
Mane: Pred početak sezone osnovna pitanja u vezi sa sudbinom Duke-a formulišu se u dve varijante: kako će Coach K uspeti da izbalansira kvalitet i kvantitet backcourt linije tima, a da se pri tome ne naprave klanovi u ekipi, pošto se očekuje da se freshmani Jones, Winslow i Allen od prvog meča nametnu kao nove vođe čopora, na šta bi Sulaimon, Jones i Cook sigurno imali šta da kažu. Druga zabrinjavajuća stvar za Cameron Crazies-e mogla bi biti dubina unutrašnje linije tima. Od Jahlila Okafora se već sada očekuju čuda i malo je onih koji sumnjaju da će se ona i dogoditi. Ali pitanje je koliko će imati podrške. Amile Jefferson je imao iznenađujuće dobru sophomore sezonu, ali i dalje ostaje pitanje njegove ofanzivne limitiranosti. Za najmlađeg brata centarske familije Plumlee je verovatno ponestalo materijala pa nije ispao toliko talentovan kao starija braća, dok će se od Ojeleye-a uglavnom očekivati samo da zakuca loptu najjače što može, u situacijama kada je potpuno sam ispod koša i kada loptu dobije direktno u ruke. Svaka druga situacija mogla bi se ispostaviti nerešiva za njega, poput Rubikove kocke za daltonistu.
Zaključak: Prvih nekoliko mečeva otkloniće poneke nedoumice koje se vezuju za ime Duke Bluedevilsa u novoj sezoni. Već sada izgleda da bi ovaj tim Duke-a mogao da bude replika Ohio State-a iz sezone 2010/11 u kojoj je Thad Matta okružio tada freshmana Jareda Sullingera četvoricom bekova sposobnim da iskoriste prostor koji im se otvara u šutu za tri poena nastao udvajanjem Sullija. Ukoliko vidite Justice Winslowa ili čak Sulaimona na četvorci, znaćete o čemu se radi. Final Four je realan domet ovog mladog i ekstra talentovanog tima.
#5 Kansas Jayhawks
Prošlosezonski skor: 25-10, poraz u drugoj rundi od Stanforda
Glavni odlasci: Andrew Wiggins, Joel Embiid, Tarick Black, Naadir Tharpe
Glavni dolasci: Cliff Alexander, Devonte’ Graham, Kelly Oubre, Hunter Mickelson, Svi Mykhailuk
Projektovana petorka: G Devonte’ Graham (Fr), G Wayne Selden (So), F Kelly Oubre (Fr), F Perry Ellis (Jr), Cliff Alexander (Fr)
Prednosti: U svoju post-wigginsovsku eru Jayhawksi ulaze sa podmlađenim snagama željim dokazivanja. Cliff Alexander će biti centralni unutrašnji igrač tima, izuzetno atraktivan i snažan atletski krilni centar kojeg ne možete ne primetiti na terenu. Wayne Selden ulazi u sezonu zdrav, i to je najbolja vest za Kansas pošto se od ovog igrača druge godine očekuje da bude lider tima, baš kao što je pre povrede kolena često zasenjivao Wigginsa u freshman sezoni. Od Kelly Oubre-a se očekuje da bude ovogodišnji Selden, možda i najtalentovaniji igrač tima koji će zameniti prvog pika ovogodišnjeg drafta kao startno krilo. Kada na sve to dodate i proverenog Perry Ellisa dobijate tim odlično popunjen na svakoj poziciji. Konačni katalizator u hemijskoj reakciji stvaranja pobedničkog tima od gomile talentovanih momaka biće sasvim sigurno Bill Self, čovek koji je naučio samo na uspehe, bilo što se rezultata ili stvaranja novih zvezda košarke tiče. Tim sa ovoliko talenta, fantastičnim trenerom i tradicijom programa mora se sasvim ozbiljno shvatiti svaki put.
Mane: Plejmejker. Čini se da su na Kansasu neuspešni u dovođenju pravog pleja još otkad je Sherron Collins razdužio ključ od školskog ormarića. Tyshawn Taylor, Elijah Johnson, Naadir Tharpe, sve su to igrači koji su postavljani na poziciju organizatora igre, ali su na kraju ipak bili samo prenosioci lopte na drugu polovinu terena i ništa više od toga. Ove godine odgovornost je dodeljena freshmanu Davonte’ Grahamu. Videćemo kako će se on snaći. Nije samo njegovo neiskustvo ono što brine Selfa: samo jedan igrač u timu je u kampusu Kansasa duže tri ili više godina – i to je Hunter Mickelson koji će ovu sezonu redshirtovati. Tri od pet startera su igrači prve godine, dok je četvrti Selden tek nešto malo iskusniji. Nema sumnje da će Self izbaciti novi one-and-done NBA prospekt ove sezone, ali što se rezultata tiče, njegov Kansas je izgledao kao ozbiljan takmičarski tim samo onda kada je bio pretrpan veteranima. Kvalitet unutrašnje igre će takođe biti upitan, manje u napadu gde će Ellis sigurno lako dolaziti do svojih poena, već u odbrani jer Kansas dugo nije bio ovako impotentan u branjenju svog obruča. Transfer sa Arkansasa Hunter Mickelson mogao bi se pokazati kao nepoznata u ovoj jednačini.
Zaključak: Kao i svake sezone, Kansasovo osvajanje Big 12 konferencije se ne dovodi u pitanje. Ali šta nakon toga? Kao i od svake druge ekstremno talentovane mlade ekipe, i od ovogodišnjih Jayhawksa se može očekivati apsolutno sve – da zabeleže savršenu sezonu bez poraza ili da ispadnu u prvom kolu razigravanja. Elite Eight runda se nekako nameće kao realan domet Selfovog vrtića.
#6 Virginia Cavaliers
Prošlosezonski skor: 30-7, poraz u Sweet 16 fazi od Michigan State-a
Glavni odlasci: Joe Harris, Akil Mitchell
Glavni dolasci: Devon Hall, B.J. Stith, Isaiah Wilkins, Marial Shayok, Jack Salt
Projektovana petorka: G London Perrantes (So), G Malcolm Brogdon (Jr), F Justin Anderson (Jr), F Anthony Gill (Jr), Mike Tobey (Jr)
Prednosti: Kakav god da roster ima, dve stvari su sigurne za svaki tim koji vodi Tony Bennett – čvrsta, disciplinovana odbrana i potpuna kontrola defanzivnog skoka. Tim su napustili glavni igrač Joe Harris i uvek pomalo potcenjeni Akil Mitchell, ali su svi ostali godinu dana iskusniji, uz to i pojačani solidnom klasom ovogodišnjih guštera. Predvođeni sa odličnim bekovskim parom – sigurnim i pouzdanim Perrantesom i potencijalnim novim liderom Malcolmom Brogdonom, Cavsima će sigurnost u unutrašnjoj liniji davati talentovani Gill i Tobey, dok je za atleticizam u timu zadužen Justin Anderson. Raznolika petorka je tako dobro popunjena adekvatnim igračima na svim pozicijama i predstavljaće pozamašan izazov za svaku ekipu u ligi.
Mane: Ukoliko žele da ostave dobar utisak ove godine, Cavsi moraju što pre naći odgovarajućeg čoveka za upražnjeno mesto go-to guy igrača, lidera tima i čoveka koji će na sebe preuzimati odgovornost, kao što je to sa dosta uspeha radio Joe Harris prošle sezone. Njegovim odlaskom, Virginia nije izgubila samo lidera, već i najveću opasnost u šutu sa perimetra. Veliko je pitanje ko će imati takvu ulogu u ovogodišnjim Cavaliersima. Takođe, enigma je i način na koji će se Virginia suprotstaviti atletski dominantnim ekipama sa prototipovima modernih unutrašnjih igrača, pošto ni Tobey ni Gill nemaju takve atletske sposobnosti kojima bi mogli da im pariraju. Nema sumnje da će Cavaliersi biti ozbiljan protivnik, ali ovo je još uvek tim koji raste i mnogi očekuju da je predstojeća sezona samo predigra za ono pravo što ih očekuje sledećeg novembra, kada o njima budemo pričali kao o grupi dobro uigranih veterana.
Zaključak: Virginia je tim koji se još uvek gradi. Sigurno je da će ove sezone napraviti nekoliko značajnih uspeha i skinuti poneki vredan skalp, ali još uvek su daleko od toga da ih možemo smatrati šampionskim timom. Nikome neće biti lako sa njihovom timskom odbranom, ali mislim da bi plasman neđu 8 najbolji bio ipak uspeh za tim kojem nedostaje prava zvezda.
#7 North Carolina Tar Heels
Prošlosezonski skor: 24-10, poraz u drugoj rundi od Iowa State-a
Glavni odlasci: James Michael McAdoo, Leslie McDonald
Glavni dolasci: Justin Jackson, Theo Pinson, Joel Berry
Projektovana petorka: G Marcus Paige (Jr), G J.P. Tokoto (Jr), F Justin Jackson (Fr), F Brice Johnson (Jr), Kennedy Meeks (So)
Prednosti: Još jedan mlad tim prepun talenata. Ali UNC ima nešto što ih izdvaja od ostalih, a to nije samo Jordanova silueta na dresu. Prvo, Marcus Paige igra za njih. Prošlogodišnji glavni igrač je i dalje u timu i, sudeći po predsezoni, u boljoj je formi nego ikada. Ove sezone imaće i pomoć u spoljašnjoj liniji, ali će sigurno biti jedan od igrača koji će obeležiti čitavu sezonu koje je pred nama. Njegova kombinacija fantastičnog šuta i sposobnosti da lako dođe do obruča je gotovo jedinstvena u koledž košarci i sigurno će nastaviti ponosnu tradiciju UNC-a da izbacuuje fantastične plejmejkere (McInnis, Ty Lawson, Raymond Felton, Kendall Marshall,…). Osim njega, ovogodišnja klasa regruta je verovatno najbolja nakon one iz 2006. godine (Brandan Wright, Deon Thompson, Ty Lawson, Wayne Ellington): Justin Jackson, Theo Pinson i Joel Berry su regruti sa 5 zvezdica koji će sigurno doneti neophodan kvalitet i dubinu. Tu pre svega mislim na Justina Jacksona koji će na poziciji krila doneti ono što je North Carolini godinama nedostajalo. Kada na sve to dodate i Kennedy Meeksa koji je u toku leta izgubio preko 30 kg kako bi postao atletski dominantna petica, dobijate odlično uklopljenu ekipu.
Mane: U prehodnih 365 dana više se govorilo o problemima van terena, nego o samoj igri Tar Heelsa. Akademski skandali, istrage državnih službi i slučaj P.J. Hairstona su još uvek sveži i ostavljaju posledice i na sadašnji roster UNC-a. Ali daleko od toga da je to njihova najveća briga. Dubina unutrašnje linije je sasvim sigurno glavni razlog zašto se ovaj tim North Caroline ne smatra još većim favoritima za titulu. Osim Paige-a koji je sasvim sigurno konstanta, ovaj tim Tar Heelsa ima previše promenjivih da bi se smatrao vrhunskim. Veliko je pitanje da li će Jackson u svojoj prvoj sezoni moći da napravi instant uticaj na igru tima, da li će Paige biti forsiran kao organizator igre ili će biti prebačen na dvojku čime se otvara pitanje koliko će Britt i Berry dobro odrađivati posao u tranziciji.
Zaključak: Previše znakova pitanja je pred ovim timom North Caroline. Jedino je sigurno da imaju veliki talenat, glavnu zvezdu, energiju i iskusnog trenera. Kad bolje razmislim, šta im više i treba za uspeh? Nema sumnje da će biti u vrhu, realnost govori da je Elite Eight ostvarljiv cilj, ali ne bi me čudilo da nadmaše sva očekivanja u fantastičnoj sezoni Marcusa Paige-a.
#8 Texas Longhorns
Prošlosezonski skor: 24-11, poraz u Sweet 16 fazi od Michigan-a
Glavni odlasci: Martez Walker
Glavni dolasci: Myles Turner, Jordan Barnett
Projektovana petorka: G Isaiah Taylor (So), G Demarcus Holland (Jr), F Jonathan Holmes (Sr), F Connor Lammert (Jr), Cameron Ridley (Jr)
Prednosti: Snaga ovogodišnjeg tima Longhornsa leži u izuzetno snažnoj unutrašnjoj liniji tima. Texas je verovatno jedini tim u državi koji može da se nosi sa centrima Kentucky-ja. Junior Cameron Ridley je prošle sezone konačno procvetao i podsetio na nekadašnjeg top-10 srednjoškolca, dok se Jonathan Holmes iznenađujuće razvio u opasno kombo-krilo sposobno da napade iznutra, ali i da raširi odbranu kvalitetnim šutem. Connor Lammert je dobrim partijama u predsezoni zaslužio mesto startne četvorke, dok na klupi Longhornsi imaju i fantastičnog blokera Prince Ibeh-a. Na sve to treba dodati i Mylesa Turnera, top-10 regruta koji ima potencijal za lottery pika, a ako odigra na tom nivou, Texas će biti pakleno jak iznutra. Bekovi će čekati svoju šansu iz prikrajka jer će fokus svake odbrane biti na zaustavljanju unutrašnje igre. U takvoj situaciji dobro bi mogli da se snađe Isaiah Taylor, koji verovatno ima najbolji floater u koledž košarci, a ako popravi i šut spolja napad Texasa će dobiti sasvim novu dimenziju.
Mane: Odbrana. Kada Longornsi na parket izbace svoju najbolju petorku, Jonathan Holmes će biti prinuđen da igra na poziciji tri. To mu neće predstavljati veliki problem u napadu, ali u odbrani bi mogao biti velika rupa jer teško da može da izađe na kraj sa iole bržom i prodornijom trojkom. Drugi problem je tradicionalno insistiranje Ricka Barnesa na igranju 2-3 zone, što se može pokazati kao pravi fijasko sa tri inertna teškaša u poslednjoj liniji. Drugi veliki problem Texasa je šut za tri poena, tačnije, potpuno odsustvo istog. Teško je naći igrača koji će biti sposoban da iskoristi udvajanje centara kojih će sigurno biti u ogromnom broju. Protivnički defanzivci mogu bez problema skupljati na glavnim igračima Longhornsa, ne razmišljajući o posledicama povratne lopte na perimetar. Taylor je jedva dobacio do 26% za tri prošle sezone, Holland je tu oko 30% kao i Croaker, a teško da i na treningu bilo ko iz redova Longhornsa može da dogura do mizernih 35%.
Zaključak: Prošle sezone Longhornsi su tim gradili oko odbrane i skoka, sada je vreme da naprave korak dalje u ofanzivnoj igri. Osovina prošlogodišnjeg Sweet 16 sastava je tu, pojačana velikom nadom Mylesom Turnerom, pa je za očekivati da Texas napravi još jedan iskorak ka Elite Eight fazi. A tamo je već sve moguće.
#9 Gonzaga Bulldogs
Prošlosezonski skor: 29-7, poraz u Sweet 16 fazi od Arizone
Glavni odlasci: David Stockton, Sam Dower, Gerard Coleman
Glavni dolasci: Domantas Sabonis, Kyle Wiltjer, Bryon Wesley, Josh Perkins, Silas Melson
Projektovana petorka: G Kevin Pangos (Sr), G Gary Bell Jr. (Sr), F Byron Wesley (Sr), F Kyle Wiltjer (Jr), Przemek Karnowski (Jr)
Prednosti: Iskustvo. Dovoljno je pogledati startnu petorku Bulldogsa koju čine tri seniora i dva juniora i shvatiti koliku prednost u ovom segmentu imaju u odnosu na timove pretrpane freshmenima. Ovaj tim će biti pravi izazov za većinu protivnika. Kevin Pangos će sigurno i ove sezone biti jedan od najboljih trojkaša koledž košarke i lider ovog tima. Kyle Wiltjer, svojevremeno velika nada i McDonalds All-American, koji je zbog prave šanse otišao iz Kentucky-ja je nakon sezone pauziranja i više nego spreman da zaigra na vrhunskom nivou. Uz njega, snažnu unutrašnju liniju činiće Przemek Karnowski i freshman vrhunskog porekla Domantas Sabonis. Još jedan transfer Bryon Wesley sa USC-a i Gary Bell Jr. će upotpuniti jedan od najbolje izbalansiranih sastava u državi. Gonzaga će sigurno biti tim na koji treba obratiti pažnju ove sezone.
Mane: Koliko god odgovora da ovaj tim Gonzage ima u napadu, toliko se i pitanja otvara kada govorimo o njihovoj odbrani. Pangos nikada nije bio poznat kao dobar defanzivac, neće biti ni u svojoj seniorskoj sezoni. Wiltjer je u pauzi dosta radio na nabacivanju snage i kondicije, ali će i dalje imati problema sa atletski dominantnim četvorkama, a Karnowski je jednostavno previše trom da isprati bilo koga ko se brže kreće od njega. A nema mnogo igrača u koledž košarci koji se ne kreću brže od Przemeka Karnowskog. Mnogo toga će ipak zavisiti od zdravlja Kevina Pangosa, napretka Kyle Wiltjera i timske odbrane.
Zaključak: Gonzaga Bulldogsi dugo nisu izgledali bolje. Imaju spoljašnju igru, unutrašnju liniju, gomilu veterana i ako se kockice slože, ne bi me čudilo da ih gledamo sve do prve nedelje aprila. Elite Eight ne bi trebalo ispustiti, a nepisano je pravilo da veteranske ekipe uvek dobro odigraju završne turnire.
#10 Lousville Cardinals
Prošlosezonski skor: 31-6, poraz u Sweet 16 fazi od Kentucky-ja
Glavni odlasci: Russ Smith, Luke Hancock, Chane Behanan, Kevin Ware
Glavni dolasci: Quentin Snider, Shaqquan Aaron, Chinanu Onuaku, Jaylen Johnson, Matz Stockman, Anas Osama Mahmoud
Projektovana petorka: G Chris Jones (Sr), G Terry Rozier (So), F Wayne Blackshear (Sr), F Montrezl Harrell (Jr), Mongok Mathiang (So)
Prednosti: Louisville Cardinalsi ulaze u sezonu rebuildinga. Nema više genijalnog Russ Smitha, nema ni MVP-a Final Foura 2013 Luke Hancocka, niti kohezionog faktora Kevina Ware-a. Ovogodišnji Cardinalsi ulaze u sezonu sa gomilom freshmana koji će, tipično za Pitina, teško dobiti pravu šansu u prvoj sezoni. Ipak, i pored promene tima do neprepoznatljivosti, Pitino će i dalje moći da računa na jednog od najboljih krilnih centara i nekoga ko bi se mogao pokazati kao jedan od najboljih bekova u ligi. Prisustvo u reketu Montrezl Harrella će sigurno osetiti svaki protivnik i to pod oba koša. Kombinacija agresivnosti, skočnosti i snage ne ostavlja neki poseban umetnički dojam, ali već godinama završava posao za Louisville. Terry Rozier je druga priča. Originalno je bio deo klase 2012, ali je odlučio da godinu dana provede u vojnoj školi. Ovaj combo bek će sigurno biti glavna uzdanica u spoljašnjoj liniji Cardinalsa i igrač od kojeg se očekuje potpuna afirmacija u sezoni koja nam predstoji.
Mane: Kada završite priču o Rozieru i Harrellu, ostane vam gomila nepoznanica u timu Cardinalsa. Chris Jones u sezonu ulazi kao senior, ali teško da se bilo ko seća kako ovaj momak zaista igra. Wayne Blackshear je imao fantastiča nturnir kao freshman, ali zbog povreda i nekonstantnih partija nikada nije ispunio očekivanja koja su iz tog turnira proistekla. Louisville je trenutno jedan veliki znak pitanja. Od Harrella se tačno zna šta se može očekivati, ali uvek postoji mogućnost da Rozier ne odigra na priželjkivanom nivou. Da li će Jones i Blachshear biti seniori koji će pružiti veteransko iskustvo neophodno mlađim igračima kao što su Payton Siva i Luke Hancock radili u prethodnim sezonama ostaje da se vidi.
Zaključak: Cardinalsi imaju gomilu opcija u svom timu, ali čini se da samo Pitino zna šta njegovi igrači mogu u ovom trenutku. Početak sezone će otkloniti neke nedoumice, ali nikada nemojte dozvoliti sebi luksuz da potcenite tim koji trenira jedan Pitino, iako u ovom trenutku izgleda da je Louisville daleko od top 10 tima.
Toliko u prvom delu preview-a nove sezone. U sledećim postovima predstavićemo još neke timove koji vrebaju iz drugog plana, potencijalne pepeljuge i igrače koji bi mogli da obeleže sezonu koja upravo počinje. Za diskusije o novoj sezoni koledž košarce pridružite nam se na forumu. Pozdrav do sledećeg čitanja, ’Toine.