- Ned Jan 26, 2020 3:21 pm
#258073
Samo ne igrani film...ne postoji dramaturg u Srbiji koji bi znao da napiše scenario. Dobro producirani dokumentarac sa što više svedočenja što učesnika u svemu tome, što njihovih potomaka, a što manje istoričara...upravo su istoričari i njihovo pakovanje u istorijski kontekst uvek problematični jer svaka nacija ima svoj kontekst (pa i nekoliko različitih) i svoje istoričare. Taj dokumentarac bi morao da bude edukativan i da služi za očuvanje sećanja na to, ali na pravi način, a ne za raspirivanje nacionalizma...sve ostalo bi bilo kontraproduktivno. S obzirom kakvo se sve đubre producira sada mislim da ništa od ovoga gore navedenog nije realno.
Inače, mislim da bi, kada bi u Srbiji postojala vizija, pravljenje jednog ''čistog'', ''faktografskog'' dokumentarca o Jasenovcu, u kontekstu stradanja Srba od strane ustaša, pomoglo da se od strane sveta više razume reakcija Srba na ostamostaljivanje Hrvatske u BiH devedesetih i stekne jasnija predstava zašto su Srbi tako lako prihvatili oružje i bili spremni da zarate sa dosadašnjim komšijama.
Meni je porodično ta priča postala posebno zanimljiva u poslednjih 5-6 godina jer sam tek u tom periodu saznao koliko su sa očeve strane stradali od ustaša (rođenog brata njegovog oca, mog dede, su odvele ustaše i nikada nije pronađen), mada su stradali i od druge strane (očevog dedu pretpostavljaju da su ubili četnici...bio je uticajan u selu i išao je na sastanak sa nekim ljudima koji su bili sa četnicima sa kojeg se nikada nije vratio, verovatno su se pribojavali da će se prikloniti partizanima...ti sa kojima je krenuo da se nađe, kasnije su promenili dres i mom dedi pravili probleme u Vojvodini posle rata, kada se deda sa porodicom preselio). Inače, moj deda je preživeo pukom srećom...i njega su pokupili da vode verovatno na streljanje kada ga je prepoznao ustaša-musliman i susednog sela i poslao kući sa rekavši mu ''dosta ste vi stradali'' misleći na celu širu porodicu. Najfascinantnije u svemu tome je što mi niko iz porodice...ni otac, ni stričevi, pa ni pokojni deda (koji je umro pre svih sranja devedesetih) nikada ništa do skoro nisu pričali na tu temu...bukvalno usputno mi ćale ispričao pre par godina, ja ostao šokiran....a ćale mi u Jugi dok je postojala navijao za Hajduk i stalno smo išli u Hrvatsku na more...baš je voleo tu državu.