Stare teme
#170860
as ti gospe, pa ća san ja, neki servis za želje, čestitke i pozdrave... hahahaha...

Mihovil NAKIĆ
Mihovil Nakić - Vojnović je posebnim
poglavljem košarke bivše SFRJ.
Nikad zvijezdom u društvu trofejnih
reprezentativnih drugova, Nakićeva
stabilna petnaestogodišnja karijera je
obrazac napretka i uspjeha, pouzdanosti u
najkritičnijim momentima raznih finala, u
kojima je naročito blistao. Mihovil počinje
s košarkom u Industromontaži, s kojom
je odigrao dvije prvoligaške sezone. Već
je tamo izrastao u igrača koji je sposoban
za 20 koševa i desetak skokova u domaćoj
ligi. Osvajačem je juniorskog zlata na
prvenstvu Evrope 1974. godine. Koncem
sedamdesetih, Mirko Novosel ga dovodi
u drugi zagrebački klub, Cibonu, kao dio
velikog projekta, koji će zgromiti Evropu
sredinom sljedeće dekade. U Ciboni su
već Knego i Gospodnetić pod košem, Aco
Petrović i Damir Pavličević na bekovima,
Ušić i Despot na krilu. Taj sastav Cibone
je uzeo naslov u domaćem Kupu i igrao
finale Kupa Radivoja Koraća 1980. godine.
Nakić istodobno postaje standardnim
reprezentativcem i osvaja broncu na EP u
Italiji 1979. godine, te još i Olimpijsko zlato
u Moskvi sljedeće godine. Iako nije igrao
previše niti na jednom od ovih takmičenja,
ove dvije medalje ostaju najvećim dosegom
reprezentativne karijere.
Cibona je pred sezonu 1980-81 postala
jednim od najboljih evropskih klubova,
uglavnom zbog dolaska Krešimira Ćosića,
koji je igrao u Zagrebu sve do kraja
svoje neponovljive karijere. Nakić je u
tim sezonama dodatno sazrio i počinje
sakupljati i klupske trofeje. S Ćosićem su
osvojena još tri domaća Kupa zaredom,
a u sezoni 1981-82, Cibona je osvajačem
trostruke krune; u prvenstvu u premijernom
playoffu je nadvladan lider, beogradski
Partizan, dok je osvojen i Kup Kupova u
nezaboravnom finalu protiv Real Madrida u
Bruxellesu. Mihovil tih godina nije dijelom
reprezentacije (?) , ali ponovo ima sjajnu
sezonu 1983-84, kad šutom par sekundi
prije kraja prvenstvene majstorice sa
Crvenom Zvezdom, donosi drugi domaći
naslov Ciboni. Taj čuveni lijevi poluhorog je
i danas temom mnogih razgovora, a donio
je Ciboni potpis ugovora sa superstarom
YU-košarke - Draženom Petrovićem. S
Petrovićem je Nakić osvojio broncu na
svojim drugim Olimpijskim igrama u Los
Angelesu 1984. godine, u svom povratku u
najbolju vrstu bivše Jugoslavije.
Prva sezona s Draženom Petrovićem je
Mihovilu Nakiću donijela potpunu igračku
satisfakciju. Te maestralne sezone 1984-85,
ponovo je osvojena trostruka kruna, samo
što je ovaj put, umjesto Kupa Pobjednika
kupova, osvojen Kup Prvaka. Nakić je u
tom atenskom finalu protiv Real Madrida,
pripomogao sa 7 koševa, 11 skokova, 8 (?!)
blokada i 3 osvojene lopte. U domaćem
tisku se kasnije provlači podatak o 21 skoku,
ali ovo je oficijelna statistika meča, još
nevjerojatnija od prethodne. Mihovil je sad
već priznatim defanzivnim maestrom, ali
tužan je njegov oproštaj od reprezentacije
SFRJ na EP 1985. u Njemačkoj, kad je u
svom 99. nastupu u dresu s državnim grbom,
nokautiran u susretu sa Sovjetskim Savezom
i napušta prvenstvo, na kojem je Jugoslavija
završila tek sedma. Sezona 1985-86 je
uspješnom preslikom prethodne ili se to
barem tako čini sve do posljednje sekunde
sezone. Ponovo je osvojen Kup Šampiona
Evrope i ponovo je Nakić u finalu (ovaj put
Žalgiris iz Kaunasa) odigrao majstorski;
isprovociravši Sabonisa ka isključenju 10
minuta prije kraja susreta. Cibona te godine
nesretno posrće u majstorici domaćeg
prvenstva protiv Zadra i prisiljena je igrati
tek Kup Kupova 1986-87.
Posljednje poglavlje genijalnosti Nakića
u važnim finalima odigralo se u finalu
Kupa Pobjednika Kupova, odigranog
u Novom Sadu 17.03.1987., protiv
talijanskog Scavolinija. On je, svojevrsnom
simultankom, u prvom poluvremenu, s 15
koševa držao dotad neporaženu Cibonu
u igri. Kad se u drugom poluvremenu
razigraju braća Petrović, zaostatak od
6 poena na poluvremenu se pretvara u
uvjerljivu pobjedu zagrebačkog kolektiva.
Nakić završava susret sa 17 koševa (7-9 iz
igre), 9 skokova i 4 osvojene lopte. Cibona
niti te prvenstvene sezone ne može do
domaćeg naslova, a Mihovil će s 32. godine
u inozemstvo na godinu dana. U talijanskim
Udinama je ostvario 13.8 koševa i 8.7
skokova u sezoni 1987-88, a zatim se vraća
Ciboni gdje je i završio trofejnu igračku
karijeru 1989. godine. Košarkaš godine ‘84
u SFRJ, Nakić ostaje u košarci i po svršetku
karijere, obnašajući razne dužnosti na
pozicijama u sportu i politici.

NAKIĆ Mihovil
1955, Drniš, 203, 4
INDUSTROMONTAŽA Zagreb 1973-76
CIBONA Zagreb 1977-87, 1988-89

sezona utakmica poena prosjek
1973-74 15 243 16.2
1975-76 26 522 20.1
1977-78 26 429 16.5
1978-79 22 375 17.0
1979-80 20 330 16.5
1980-81 22 287 13.0
1981-82 29 442 15.2
1983-84 31 504 16.25
1984-85 28 306 10.9
1985-86 29 237 8.2
1986-87 22 204 9.3
1988-89 28 54 1.9
12 298 3985 13.4

ovo su samo poeni i prosjek istih, rekao bih da je i skokova bilo tu negde

Da, da, opet Mihovil Nakić, taj MVP svih tih silnih trijumfa Cibone u
evropskim natjecanjima osamdesetih. Osvajač četiri trofeja takve vrste,
Nakić je briljirao u svim finalima. Za genijalnost Nakićevih partija
velikih finala, morao sam smisliti sistem bodovanja defanzivnog učinka
- jednostavno sam zbrojio ukupan broj skokova (ofanzivne sam ostavio u
računici, jer i za njih je potrebna volja i želja, kao i za obranu), blokada i
osvojenih lopti u finalima Kupa Prvaka i dobio sam ovaj poredak kad se o
igračima iz bivše države radi. Nakić i Rađa su ovaj zbroj ostvarili u samo
dvije utakmice, Kukoč i Bodiroga u 4, dok je Jarić igrao čak 6 tekmi finala
(posebna priča Euro-sezone ‘01).

Defanzivni učinak u finalima Kupa Prvaka (Eurolige):
skokovi + osvojene lopte + blokade
34 boda/2 NAKIĆ Mihovil
31 boda/4 KUKOČ Toni
29 boda/4 BODIROGA Dejan
25 boda/6 JARIĆ Marko
22 boda/2 RAĐA Dino

Nakić je u finalu protiv Reala ‘85 - uhvatio 11 lopti, blokirao 8 šuteva(?) i
osvojio 3 lopte za ukupni defanzivni učinak 22 (drugi najbolji dijele Rađa
iz ‘90 i Vranković iz ‘96 sa po 13), a godinu dana kasnije, protiv Žalgirisa
je ostvario 12 (6 skokova, 4 blokade, 2 osvojene lopte) i isprovocirao
Sabonisovo isključenje.
#170862
@Pink
Da, da, starci su mi iz Drniša, pisali smo već o tome (i o mojoj široj familiji i susedstvu koji su igrali u Šibenki i Zadru, sećaš se :) ).

Ne znam koje je pravo ime Mihovilu, mislim da mi je keva rekla da mu je ćaća bio advokat.

Edit: Hvala, @Souly ;)
#170868
souly napisao:
Pink Panther napisao:souly,ja kada dođem doma vcrs sa posla ću ti poslati boxscoreouve sa finala kep-a ili pak novinske članke koji kažu da je nakić imao veći skakački učinak
znam i ja za te brojke, al ovo je oficijelna statistika FIBE

http://www.linguasport.com/baloncesto/i ... 1/c1_e.htm
:oops: okej,ja oduvijek imam taj 7+21+7 učinak u glavi,dosta različitih brojki ima po materijalima
#170871
Ne znam koliko se može verovati ovoj statistici, ja sam prilično siguran da je u finalu protiv Reala imao 20 skokova, čak mislim da je odmah posle utakmice Boris Mutić, dok ga je intervjuisao, to naglasio.

Ne mogu sad da gledam, ali baš ću da prebrojim kad budem imao vremena:
[BBvideo 560,340]https://www.youtube.com/watch?v=3ortbqtztOo[/BBvideo]
  • 1
  • 29
  • 30
  • 31
  • 32
  • 33
  • 42

Ја стварно не капирам зашто се Саша овако губи.. […]

Gledam sad malo drugu špansku ligu, kakvih […]

Takmicenja mladjih kategorija

Bojdo, da li si ispratio Albert Svajcer? Ja nisam […]