[SASA BANJAC]

Neznam sta bih rekao,sem LJUDI HVALA VAM ZA OVO PISANJE !!

[Gira PFC]

Souly, veliki respekt za prethodne postove!

[mmarko28]

@Pink Panther i @Souly Ovi vasi tekstovi o Drazenu, Kukocu i Cosicu su suvo zlato. Ovo mladje generacije treba da procitaju da bi stekle sliku o tome kakve su to igracine bile. Da shvate da smo mi, koji smo imali privilegiju da gledamo kosarku osamdesetih godina dvadesetog veka imali srecu da gledamo igrace NBA nivoa u svojoj zemlji, prakticno svake nedelje. Svojim tekstovima ste me vratili u taj predivni kosarkaski period. Sve sto mogu ga kazem je HVALA I SVAKA CAST!!!

[Pink Panther]

mihovil nakić,aposlutno se slažem sa tobom o stvarnom mvp svih ciboninih finala 80tih.

1980. cibona igra finale kupa u borovu protiv prvaka europe sarajevske bosne. pa ako je junak susreta andro knego koji je igrao sa slomljenom vilicom i sjajno parirao raši radovanoviću( 12poena,10 skokova,2 banane),svakako je najkorisniji igrač mihovil nakić.defenzivni specijalac sa 204 cm i rasponom ruku 228cm,pokrivao pozicije 3-4 ,kasnije u karijeri i 5 u small ball postavama kada je došao dražen. uništio je mirzu delibašića koji nije vidio koša,a postigao i sve ključne poene,uključujući i pogodak za 65-55 3 minute prije kraja kojim je slomljena utakmica.

1982.finale prvenstva protiv partizana. legendarna serija. nakić je na 22 poena i 13 skokova u prosjeku,ćosić ima gotovo identične brojke.ključ je ipak nik na dalipagiću,koji iako je na prosjeku 40 poena u finalu,ostaje maltene bez poena kada ga uzima nik ( cibona je tada naime igrala zonu 2-3 preko 30 minuta po utakmici)

1984. finale prvenstva.u prvoj utakmici protiv zvezde pogađa u posljednjih minutu i pol dva bacanja,a kasnije dodaje šut ,sve to pri apolustnom egalu.zvezda je cijelu utakmicu gubila,nikad nije povela,ali je izjednačila minutu i pol prije kraja.

u trećoj utakmici igra načelno slabije, zvezda vodi 69-64 manje od tri minute do kraja. tada još nema trojki koje će se uvesti koji mjesec kasnije,a pravilo faula u bonusu omogućuje čuvanje lopte do kraja,uz napad od 30sec. jasno je koji kapital ima crvena zvezda. nakić zatim, koša čuture, ubacuje dva bacanja,a u posljednjem napadu,kod 70-71 ubacuje i najvažniji koš u povijesti kluba-poluhorg lijevom rukom 5 sekundi prije kraja,za naslov prvaka,plasman u kup prvaka,i jamčeni potpis dražena petrovića.dražen je bio u JNA i čekao je tko će biti prvak da za njega potpiše.te godine nakić je i službeno najbolji košarkaš jugoslavije,te je vraćen u reprezentaciju gdje osvaja svoju drugu olimpijsku medalju.

1985. finale kupa prvaka. kolosalan protiv reala iz madrida. 7 poena ( 100% iz igre), 21 skok i 7 blokada.ultimativna koristnost.

1985. polufinale prvenstva. isporučuje partizanu 19 poena+20 skokova.

1986. finale kupa prvaka. isporučuje žalgirisu 7 poena,16 skokova i 5 blokada. više od samih tih brojki ,govori činjenica da je sve poene pogodio u drugom poluvremenu nakon što bi žalgiris smanjio ma 5,6 razlike.u dva navrata je kod +6 za cibonu ispratio kontru 1 na 0 igrača žalgirisa i čistom blokadom ih zaustavio.dva puta je blokirao sabonisa koji je viši 20 cm.iskontrolirao je skok protiv sabonisa pod oba koša. i za kraj, sabonis je izgubio živce i nokautirao nakića čime je otvoren put prema drugoj tituli.treba reći i da je radi penala arapovića najveći dio utakmice proveo na poziciji 5, koncepcijski jako bitno,jer je igrajući licem prema košu dosta izvlačio sabonisa od koša i radio odličan spejsing.

1987. finale kupa kupova. 17 poena i 9 skokova.cibona je gubila prvih 25 minuta dvocifreno. nakić je tada sam sržao cibonu u igri. pogodio je prvih 9 od 11 poena cibone dok je scavolini već bio na +10.tokom utakmice vezao je tri trojke,svaki puta kada se scavolini odlijepio. važno je znati da je nik bio tek prosječni šuter,sa veće distance i manje.ali njegov pobjednički mentalitet je presudio,sve je zabio.u drugom poluvremenu sa 4 faula preuzeo je davisa koji je dotada silovao dražena petrovića i potpuno ga neutralizirao.veteran nakić čak je čuvao i brzog beka-strijelca zamolina fredericka,u to vrijeme najboljeg strijelca talijanskog prvenstva uz oscara schmidta i praju dalipagića.kad je ispao sa petim faulom,cibona je već bila na plus 10.

nakon te sezone nakić je otišao u italiju zaraditi malo novca.vratio se 1989. ujesen i brzo završio karijeru.

ima čast da ga dobro poznajem, nevjerojatan sportaš,samozatajan, nikad u prvom planu,ekstremno načitan i obrazovan ( završio ekonomiju u zagrebu tokom karijere,studirao i u sad na krešinom fakultetu),simbol pobjedničkog mentaliteta.

jako mi je drago @souly da si ga spomenuo u ovom kontekstu.daj nešto o zoranu čuturi iz knjige

[souly]

ej pink pantheru, će mi platiš pićence kad se sretnemo...

Zoran Čutura
Osim Mihovila Nakića i Dražena Petrovića, još je i Zoran Čutura fenomenalno odigrao dva finala Kupa Prvaka, što Cibona osvojila je sredinom osamdesetih prošlog vijeka. U svakome od njih ubacio je 16 koševa; u prvome je gađao iz igre bezgrešnih 7-7, u drugome je bio na 7-12, za fascinantnih 74% iz igre u finalima Kupa Šampiona. Čutura, od milja zvan “Dečec”, bio je prototipom snalažljivog krila, iznimno preciznog šuta. Treneri su ga često koristili i kao šestog igrača, tako i Željko Pavličević u Budimpešti ‘86. Zoran je među desetak najtrofejnijih košarkaša bivše države ako saberemo klupske i reprezentativne uspjehe, ali rijetko u konverzacijama o najvećim košarkašima, dokonca i krilnim igračima bivše Juge. Sa Cibonom je osvojio nepregledne trofeje, ponekad je i sam rješavao gusta finala (ekscesno finale Kupa u Rijeci ‘88). Sa reprezentacijom SFRJ je osvojio sve osim olimpijskog zlata, a jedinim je košarkašem iz bivše države koji na svim velikim reprezentativnim takmičenjima (EP, SP, OI) ima postotak šuta za 2 poena viši od 60%. Kad netko od modernih košarkaša nadmaši ove stavke, molim vas, probudite me iz vječnog počinka.

[Pink Panther]

I nakic i cutura su ponikli u zagrebačkoj industromontazi, tadašnjem prvoligašu. Kasnije se klub zvao zrinjevac, a meni je jaaako drag jer sam tamo kao klinac počeo igrati košarku. Čak je bio običaj mrziti cibonu ali kasnije se većina transferira iz zelenog u plavo, koju tramvajsku stanicu sjevernije na tresnjevci.

[souly]

neko je spomenuo NBA - i šezdesetih i sedamdesetih je bilo NBA kadrova u Jugi... kad danas pogledam ko sve nije igra tamo zadnjih 25 godina... Pero Antić je važan kotačić... majko mila...
evo jedne budaline koji je imo odraz Dalipagića i šut Stojakovića, al je bija neodoljivo blesav...
da ste ga osamdesetih stavili u neku lošiju NBA momčad i dali mu 40 minuta, bio bi na hajlajtima svaki dan...
jedino protiv Zvezde nije zakazao...

O Goranu bi netko trebao napisati knjigu. Još 1978. godine, kad sam
pohađao 1. razred osnovne škole, pročitao sam u nekom pionirskom
časopisu tekst o novom talentu YU košarice - Goranu Grboviću lično. On
je početkom osamdesetih prešao u Partizan i postao jedan od najboljih, ali
i najrazočaravajućih košarkaša u državi. Osim sjajnog odraza i preciznog
dalekometnog šuta, Goran je dolazio u paketu s najčudnijim potezima koje
ste ikad vidjeli na košarkaškim terenima. Jednom je nabio loptu u obruč
prilikom zakucavanja, zaurlao, uhvatio se za glavu i legao na pod dok su se
ostali igrači borili za loptu oko njega; drugi put je pogodio trojku, sudac je
pokazao dva, Grba je dotrčao do njega i silom mu podigao i treći prst. Znao
je skočiti na tribine kako bi se unio nekom iz publike u facu. Tehničke,
isključenja, suspenzije... Sve vrijedno u karijeri dogodilo mu se 1987. godine;
donio je Partizanu naslov trojkama te godine, a s reprezentacijom je iste
godine osvojio broncu na EP u Grčkoj i zlato na Univerzijadi u Zagrebu,
što su mu najveća ostvarenja. Nikad nije nastupio na Svjetskim prvenstvima
ili Olimpijskim igrama, a mogao je... Meni lično, Grbović je bio najboljim
domaćim košarkašem u periodu od aprila ‘87 do travnja ‘88 godine, kad
je s Partizanom propustio osvojiti Kup Šampiona, u kojem je nakrcao
impresivnih 404 poena. Njegovu karijeru možda najbolje ilustrira situacija
iz utakmice španjolske lige, gdje je igrao u sezoni ‘89. Rekord tamošnjeg
šampionata drži Juan Antonio San Epifanio koji je 1984. ubacio 54 poena.
Grba je u jednoj tekmi ubacio 52 i usput promašio par trojki - samo jedna
od njih da je ušla, bio bi barem na nekoj vječnoj listi. Nije bio niti prvim
strelcem u prvenstvu Španjolske te sezone; za par desetinki koša ga je
porazio Dražen Petrović. Pamte se samo pobjednici. Tko zna na čemu je bio
Goran? Netko mi je rekao da Grba voli zaviriti u čašicu. Ako je tako, onda
zasigurno ulazi u PPC (prvu petorku cugera) bivšeg prvenstva. Osim njega,
startnim centrom mora biti Zdravko Čečur (o čijim sposobnostima sam čuo
sve najbolje, a kako ga nisam previše spominjao u knjizi, onda je barem tu),
pa Ivica Žurić (volio je maskirati viski kolom), momci iz Radničkog, Jarić i
“Tvigi” Ivković (drže rekord u pivopijstvu, brojni pouzdani izvori). Ne mogu
iz prve petorke izostaviti Mirzu (on je briljirao u više alkoholnih kategorija),
tako nek raznovrsni Ivković bude šestim igračem ovog tima.

[Vincent Vega]

@Pink Panther i @Souly Ovi vasi tekstovi o Drazenu, Kukocu i Cosicu su suvo zlato. Ovo mladje generacije treba da procitaju da bi stekle sliku o tome kakve su to igracine bile. Da shvate da smo mi, koji smo imali privilegiju da gledamo kosarku osamdesetih godina dvadesetog veka imali srecu da gledamo igrace NBA nivoa u svojoj zemlji, prakticno svake nedelje. Svojim tekstovima ste me vratili u taj predivni kosarkaski period. Sve sto mogu ga kazem je HVALA I SVAKA CAST!!!

+1000000
Ljudi, razbili ste!

P.S. Jedva čekam tekst o mom zemljaku Mihi Nakiću

Edit: Pink, jel' se Industromontaža jedno vreme zvala i Monting, ili je to bila potpuno druga firma?

[MookieBlaylock]

Alal vjera, ljudi. Ovo je fenomenalno štivo. Souly kao Štulić, sva narječja odjednom )
I posebno hvala za ovo o Grboviću. Jbte, obožavao sam da ga gledam kao klinac. Čak sam i broj 9 nosio zbog njega iako navijam za Zvezdu. Pa su svi mislili da je zbog Z. Jovanovića )

[Pink Panther]

@Pink Panther i @Souly Ovi vasi tekstovi o Drazenu, Kukocu i Cosicu su suvo zlato. Ovo mladje generacije treba da procitaju da bi stekle sliku o tome kakve su to igracine bile. Da shvate da smo mi, koji smo imali privilegiju da gledamo kosarku osamdesetih godina dvadesetog veka imali srecu da gledamo igrace NBA nivoa u svojoj zemlji, prakticno svake nedelje. Svojim tekstovima ste me vratili u taj predivni kosarkaski period. Sve sto mogu ga kazem je HVALA I SVAKA CAST!!!

+1000000
Ljudi, razbili ste!

P.S. Jedva čekam tekst o mom zemljaku Mihi Nakiću

Edit: Pink, jel' se Industromontaža jedno vreme zvala i Monting, ili je to bila potpuno druga firma?

jest,jest, monting je također bio naziv kluba. pod tim nazivom zeleni su skoro u sezoni 1980/81 izbacili velikog brata u domu sportova u kupu jugoslavije,četvrtfinale mislim.zoran čutura,dojučerašnji junior,je ciboni ukrcao 31 poen.iduće ljeto prešao je iz montinga u cibonu.ženska sekcija kluba,pod imenom montmontaža je drugi najtrofejniji ženski klub kod nas( šibenik je broj 1)

tekst o nakiću i ja čekam dakle zemljak,ti je,ti si negdje oko drniša onda dole.stojko vranković i ivan sunara su također iz drniša od poznatijih reprezentativaca iz osamdesetih.

jel znaš koje je pravo i puno ime mihe nakića?