- Ned Avg 03, 2014 9:45 pm
#127048
Pre nego sto kazem nesto vise o ovoj utakmici hteo bih da naglasim da ovim momcima ne zameram apsolutno nista i da imaju moje potpune simpatije zbog svega sto su uradili na ovom turniru ove godine. Ovo je ekipa u koju niko nije verovao, pre pocetka prvenstva strahovalo se da necemo obezbediti ni SP U19 sledece godine, a onda su momci stigli do finala. Ovo je po mnogo cemu jedinstvena selekcija igraca u nasim mladjima kategorijama. Uvek smo mi imali najkrupnije igrace pod kosem i tako dominirali, par puta kada to nije bio slucaj (U20 za generaciju 93' i U20 za generaciju 91') pokazali su da smo osvojili veoma niska mesta (mislim oba puta 13-to mesto, mrzi me sad da proveravam). Ovo je prva nasa selekcija koja je bazirala igra na tranziciji i ona je uspela cesto da se veoma uspesno nosi protiv ekipa koje su imale dominantne igrace pod kosem poput Grcke. Upravo zbog toga i ovi momci i ovaj trener imaju moje puno postovanje za ostvaren rezultat.
Sto se danasnje utakmice tice, mene rezultat uopste nije iznenadio. Mi smo ekipa koja svoju igru bazira na snaznoj odbrani i ubojitoj tranziciji. Turci su suterski odlicno otvorili mec, samim tim mi nismo imali prilike za tranziciju i vrlo brzo je bilo +10. Turci noseni publikom su pomahnitali, nasi su se u takvoj atmosferi malo pogubili. Osim toga sto su Turci pogadjali pa nam time ubili mogucnost da igramo u tranziciji, konstantno su nam pravili probleme u skoku sto i nije cudno kada se golim okom vidi da su visi 4-5cm na svakoj poziciji. Mi smo zato bili primorani da igramo napade na pola terena sto je slaba strana ove ekipe. Nasi napadi kada igramo na pola se celo prvenstvo svode na dve opcije. Prva opcija je baci Vuceticu pa sta on uspe da izbunari. Druga opcija je brza kretnja lopte, svaki igrac napadne driblingom i cim stigne pomoc salje ka slobodnom coveku. Turci su nas svesno pustali da sutiramo za tri i zatvarali nam reket, a nas sut nije krenuo. Ima vise razloga zasto se stegne ruka u ovakvim situacijama. Prvo momci sigurno nisu navikli da igraju u onakvoj atmosferi. Svedoci smo godinama kako se mnogi seniori pogube u Pioniru, zato i ovim momcima nije za zameriti. Ono sto je mnogo bitnije je upravo nedostatak sigurnosti. Ovim momcima je trebalo da naprave neku mini seriju tipa 6-0 od tri laka kosa da bi stekli malo sigurnost. Nazalost nismo imali nacina da postignemo lake koseve. Onemogucena tranzicija nas je osakatila sa te strane, a drugo Vasilije Vucetic zaista nista nije uspevao da kreira protiv turskih centara, stoga je par puta napravio i greske. Ove okolnosti dovele su do toga da su Turci nas ubili upravo nasim najjacim oruzijem, a to je odlicnim otvaranjem kontranapada cime su koristili nasu bezidejnost u napadu. Posle kad je rezultat otisao visoko, opsta napaljenost dovela je do toga da upada u kos i sto bi trebalo i sto ne bi trebalo. Nasa dva najrkreativnija igraca Peno i Radovan Djokovic nisu imali svoj dan. Mada, opet treba reci da nisu ni oni toliko krivi zbog toga. Njihov najveci kvalitet je da naprave prostor drugima da poentiraju, a svima su ruke bile stegnute spolja, dok je reket bio hermeticki zatvoren. Ono sto bih zamerio Bucanu jeste zaboravaljanje Simica na klupi sve do pred kraj utakmice. Simic svojom gradjom moze da iznese ulaz do kraja, a odbranu igra sigurno najbolje posle Lazarevica. Sigurno da bi pravovremena zamena indisponiranog Ilije Djokovica mogla dovesti do odredjene nadogradnje u nasoj igri. Mada opet donekle i razumem trenera, verovao je u momke i nadao se da ce krenuti sut.
Sve u svemu, Turci su nas nadigrali, ali nije to smak sveta. Od ove generacije niko nista ocekivao nije, tako da su barem u mojim ocima premasili apsolutno sva ocekivanja. Igrali su veoma dopadljivo i veoma srcano ceo turnir. Sto se mene tice ovi momci su heroji.
I kad ne budes prvi ti...