- Uto Apr 07, 2015 10:01 pm
#164772
prvo neamerički duo.
meni su kukoč i rađa sinonim za duo, uvijek se spominju u istoj rečenici. zajedno su nosili mladu reprezentaciju, klub ( koji slovi za najbolji svih vremena u europi dok su oni tamo igrali ),reprezetnaciju sfrj u kojoj su bili statistički vodeća dva igrača.kasnije i reprezentaciju hrvatske. s obzirom da su bili toliko dominantni nad konkurencijom,te su doslovce činili par u nekom periodu od deset godina,za mene su broj 1. ključno zašto ih tu guram jer su bili i klupski suigrači ,ne samo reprezentativni. budala će tvrditi da su bolji nužno igrači od stojakovića i divca,ali nisu li oni odigrali dva tjedna košarke zajedno u indianapolisu 2002. ? na koncu konca, unatoč odličnom nastupu divca protiv amerikanaca,ja ću uvijek tvrditi da ako i moram navesti duo koji je nosio srj tada,to su svakako peđa i bodiroga.
slično vrijedi za gasola i navarra.oni su mi najbliži definiciji dua. teško je uspoređivati sa ove vremenske distance košarku iz drugih perioda,ali kukoč i rađa su kao mladi igrači uspjeli sa splitom ono što navarro i gasol nisu napravili sa barcelonom. pokorili europu na rijetko dominantan način. ako se pritom doda da su osvojili više medalja zajedno igrajući za reprezentaciju, za mene su oni ispred kao dvojac iako je klasa gasola individualno neoboriva. juan carlos navarro jednostavno nije klasa dina rađe i tonija kukoča.
što se tiče ginobilija i scole, odlična je paralela i ako ih uspoređujem sa bilo kime idu na broj 1 jer je manu jednostavno bog i meni nitko sa bogom nejde u rečenicu. tu sam subjektivan. ta argentina je meni subjektivno najdraža ekipa koju sam ikada gledao.ipak, ja nikad do pekinga 2008 nisam gledajući argentince stekao dojam da njih nosi duo manu- scola, već da je to reprezentacija manu & prijatelji,koliko god je među prijateljima bilo još desetak nba igrača. tek nakon pekinga 08, padom ili umirovljenjem sancheza, schonocinija, nocionija, hermanna, delfina, tu reprezentaciju veteranski vode dva genijalca. ipak, pošto je gotovo sve najveće uspjege argentina postigla u periodu prije toga, nekako ih više prepisujem bogu nego duetu bog-scola.
sabonis i marculionis nikako nemogu po meni u rang kukoča i rađe. pogotovo nemogu uvažiti argumente koji su izneseni. prvo, navedeno je kako su bolji jer su ih dobili u izravnom dvoboju u polufinalu ep 95. jedna utakmica nemora nužno značiti ništa.zašto onda ne reći da su hrvatska i litva u periodu 92-95 odigrali šest međusobnih utakmica, hrvatska je dobila 4-2,a u njih pet je rađa aposlutno nadigrao sabonisa. okej,neke jesu prijateljske ili kvalifikacijske,ali mogu se i ja pozvati na taj argument. također, rađa i kukoč su kao reprezentativci sfrj također bili apsolutno dominantni nad sovjetima. također, navodi se argument kako rađa i kukoč nisu dovoljno osvojili zajedno u hrvatskoj! da,ali su se sa svakog velikog takmičenja vraćali sa medaljama. nikad bar bez bronce.čak i da to bacimo u vodu, zašto se zamjera kukoču i rađi da nisu osvojili zlato ,a da se isto ne spočitava litvancima? da li su uzeli zlato-nisu niti jedno . dal su se vraćali bez medalja kući-jesu što se nama nije dešavalo. dakle, na reprezentativnom planu kukoč i rađa su uspješniji i u odnosu sfrj prema sssr i u odnosu hrvatske prema litvi !!!! klub neću ni spominjati jer marčulionis i sabonis nikada nisu zaigrali skupa za isti klub.
moj zaključak je da je bilo mnogo sjajnih tandema u neameričkoj košarci,ali da su kukoč i rađa jedninstveni po tome što su bili i klupski i reprezentativni suigrači. zajedno su od malog splita napravili što su napravili kao golobrada djeca,dok su istovremeno bili nositelji po mnogima najjače reprezentacije svih vremena izvan sad. u toj reprezentaciji brojevi kažu da su bili vodeći igrači, iako je tamo bilo extra klasa kao divac ili petrović,da ne spominjem ostale. samo eurobasket 1991 kao konačna potvrda,ono je poezija.
zašto mislim da je dino rađa najbolji europski centar devedesetih?
iako ga smatram lošijim igračem od sabonisa,a al pari vladi divcu,u tom periodu mislim da je pružio i dao najviše.
@lepus sabonis je najbolji europski centar svih vremena. ipak, devedesete je u mnogo čemu propustio. tome su uzrok ozlijede naravno. on je u periodu 1990-1995 skupio pola godine ozbiljne košarke. dino rađa je u istom periodu osvojio dvije eurolige, kup koraća sam sa rimom,da o reprezentaciji ne pričamo. dino rađa je u istom tom periodu bio prvi igrač boston celticsa ,igrao nba playoff, bio na cca 20+10 u zlatno doba nba košarke na poziciji 5 ( hakeem, ewing,admiral,shaq, mourning,mutombo,daguhtery...) .paralelno je nosio hrvatsku do 4 uzastopne medalje , uz brutalno SP 1994 kada je bio daleko najbolji neamerički igrač turnira. istovremeno, sabonis je proveo tri godine u valladolidu i nije konkurirao za trofeje niti u španjolskoj ligi gdje su odskakali jak juventud,barca i real. tek prelaskom u real konačno je u trećoj godini osvojio euroligu ,neću biti zločest pa reći šta se dešavalo u zaragozi,ali daleko je to bilo od neke ozbiljne dominacije. a i tokom tih sezona, nekako je joe arlauckas ostavljao jači dojam,zar se ne slažete?? sabonis je tu 1995 proljeće odigrao sjajno, sa klubom,kasnije i litvom na EP u ateni. dogodine odlična nba sezona,ali onda problemi sa ozlijedama opet tri godine. lik je propuštao sezone, nije igrao za reprezentaciju. karijera mu je oživjela tek 1999-2000 pa sve do umirovljenja.radi svega što je napravio 80tih,pa i sa portlandom konkurirao u periodu 2000-03,te zadnju godinu u žalgirisu,za mene je najveći europski centar ikada.ipak,tokom spomenutog desetljeća nemogu ne pomisliti kako je rađa ipak bio najbolji i najdominantiji centar europske košarke,na klupskom i reprezentativnom planu.
kasnije ću odg na svoje subjektivne teze o radu nogu i dvojcu rađa-divac.
meni su kukoč i rađa sinonim za duo, uvijek se spominju u istoj rečenici. zajedno su nosili mladu reprezentaciju, klub ( koji slovi za najbolji svih vremena u europi dok su oni tamo igrali ),reprezetnaciju sfrj u kojoj su bili statistički vodeća dva igrača.kasnije i reprezentaciju hrvatske. s obzirom da su bili toliko dominantni nad konkurencijom,te su doslovce činili par u nekom periodu od deset godina,za mene su broj 1. ključno zašto ih tu guram jer su bili i klupski suigrači ,ne samo reprezentativni. budala će tvrditi da su bolji nužno igrači od stojakovića i divca,ali nisu li oni odigrali dva tjedna košarke zajedno u indianapolisu 2002. ? na koncu konca, unatoč odličnom nastupu divca protiv amerikanaca,ja ću uvijek tvrditi da ako i moram navesti duo koji je nosio srj tada,to su svakako peđa i bodiroga.
slično vrijedi za gasola i navarra.oni su mi najbliži definiciji dua. teško je uspoređivati sa ove vremenske distance košarku iz drugih perioda,ali kukoč i rađa su kao mladi igrači uspjeli sa splitom ono što navarro i gasol nisu napravili sa barcelonom. pokorili europu na rijetko dominantan način. ako se pritom doda da su osvojili više medalja zajedno igrajući za reprezentaciju, za mene su oni ispred kao dvojac iako je klasa gasola individualno neoboriva. juan carlos navarro jednostavno nije klasa dina rađe i tonija kukoča.
što se tiče ginobilija i scole, odlična je paralela i ako ih uspoređujem sa bilo kime idu na broj 1 jer je manu jednostavno bog i meni nitko sa bogom nejde u rečenicu. tu sam subjektivan. ta argentina je meni subjektivno najdraža ekipa koju sam ikada gledao.ipak, ja nikad do pekinga 2008 nisam gledajući argentince stekao dojam da njih nosi duo manu- scola, već da je to reprezentacija manu & prijatelji,koliko god je među prijateljima bilo još desetak nba igrača. tek nakon pekinga 08, padom ili umirovljenjem sancheza, schonocinija, nocionija, hermanna, delfina, tu reprezentaciju veteranski vode dva genijalca. ipak, pošto je gotovo sve najveće uspjege argentina postigla u periodu prije toga, nekako ih više prepisujem bogu nego duetu bog-scola.
sabonis i marculionis nikako nemogu po meni u rang kukoča i rađe. pogotovo nemogu uvažiti argumente koji su izneseni. prvo, navedeno je kako su bolji jer su ih dobili u izravnom dvoboju u polufinalu ep 95. jedna utakmica nemora nužno značiti ništa.zašto onda ne reći da su hrvatska i litva u periodu 92-95 odigrali šest međusobnih utakmica, hrvatska je dobila 4-2,a u njih pet je rađa aposlutno nadigrao sabonisa. okej,neke jesu prijateljske ili kvalifikacijske,ali mogu se i ja pozvati na taj argument. također, rađa i kukoč su kao reprezentativci sfrj također bili apsolutno dominantni nad sovjetima. također, navodi se argument kako rađa i kukoč nisu dovoljno osvojili zajedno u hrvatskoj! da,ali su se sa svakog velikog takmičenja vraćali sa medaljama. nikad bar bez bronce.čak i da to bacimo u vodu, zašto se zamjera kukoču i rađi da nisu osvojili zlato ,a da se isto ne spočitava litvancima? da li su uzeli zlato-nisu niti jedno . dal su se vraćali bez medalja kući-jesu što se nama nije dešavalo. dakle, na reprezentativnom planu kukoč i rađa su uspješniji i u odnosu sfrj prema sssr i u odnosu hrvatske prema litvi !!!! klub neću ni spominjati jer marčulionis i sabonis nikada nisu zaigrali skupa za isti klub.
moj zaključak je da je bilo mnogo sjajnih tandema u neameričkoj košarci,ali da su kukoč i rađa jedninstveni po tome što su bili i klupski i reprezentativni suigrači. zajedno su od malog splita napravili što su napravili kao golobrada djeca,dok su istovremeno bili nositelji po mnogima najjače reprezentacije svih vremena izvan sad. u toj reprezentaciji brojevi kažu da su bili vodeći igrači, iako je tamo bilo extra klasa kao divac ili petrović,da ne spominjem ostale. samo eurobasket 1991 kao konačna potvrda,ono je poezija.
zašto mislim da je dino rađa najbolji europski centar devedesetih?
iako ga smatram lošijim igračem od sabonisa,a al pari vladi divcu,u tom periodu mislim da je pružio i dao najviše.
@lepus sabonis je najbolji europski centar svih vremena. ipak, devedesete je u mnogo čemu propustio. tome su uzrok ozlijede naravno. on je u periodu 1990-1995 skupio pola godine ozbiljne košarke. dino rađa je u istom periodu osvojio dvije eurolige, kup koraća sam sa rimom,da o reprezentaciji ne pričamo. dino rađa je u istom tom periodu bio prvi igrač boston celticsa ,igrao nba playoff, bio na cca 20+10 u zlatno doba nba košarke na poziciji 5 ( hakeem, ewing,admiral,shaq, mourning,mutombo,daguhtery...) .paralelno je nosio hrvatsku do 4 uzastopne medalje , uz brutalno SP 1994 kada je bio daleko najbolji neamerički igrač turnira. istovremeno, sabonis je proveo tri godine u valladolidu i nije konkurirao za trofeje niti u španjolskoj ligi gdje su odskakali jak juventud,barca i real. tek prelaskom u real konačno je u trećoj godini osvojio euroligu ,neću biti zločest pa reći šta se dešavalo u zaragozi,ali daleko je to bilo od neke ozbiljne dominacije. a i tokom tih sezona, nekako je joe arlauckas ostavljao jači dojam,zar se ne slažete?? sabonis je tu 1995 proljeće odigrao sjajno, sa klubom,kasnije i litvom na EP u ateni. dogodine odlična nba sezona,ali onda problemi sa ozlijedama opet tri godine. lik je propuštao sezone, nije igrao za reprezentaciju. karijera mu je oživjela tek 1999-2000 pa sve do umirovljenja.radi svega što je napravio 80tih,pa i sa portlandom konkurirao u periodu 2000-03,te zadnju godinu u žalgirisu,za mene je najveći europski centar ikada.ipak,tokom spomenutog desetljeća nemogu ne pomisliti kako je rađa ipak bio najbolji i najdominantiji centar europske košarke,na klupskom i reprezentativnom planu.
kasnije ću odg na svoje subjektivne teze o radu nogu i dvojcu rađa-divac.
DAMIR JAVOR
- By Karaburac