Pokusavao sam dosta da se nakanim da napisem ovaj post u kome cu opisati svoje putovanje do i kroz Pariz i konacno sam uspeo, tako da ko bude zainteresovan moze da procita sledece redove i pogleda ove slike koje cu okaciti. Iako vam verovatno necu otkriti mnogo stvari vezanih za Pariz, a koje ste mogli cuti i videti na tvu, svakako treba reci da je to jedna prava metropola, obojena mnogim razlicitostima kako u pogledu kultura, rasa, vera i nacionalnosti, tako i u pogledu arhitekture, nacina zivota itd.
Sto se tice samog puta, zavisno od toga ko koliko zeli da se isprsi, mozete izabrati put busom (oko 24 sata) ili avionom (preporuka - preko Wizzair-a, samo rezervisite kartu unapred). Avion je suvisno komentarisati, dok putovanje busom moze da bude dosadno i zamorno uzimajuci u obzir zaustavljanja na hrvatskoj i slovenackoj granici gde nas tretiraju skoro kao Jevreje, ali sve to pada u vodu kad se setite kuda ste u stvari posli

Putevi kroz EU su zaista sjajni, ali ono sto me je zaista odusevilo jesu putevi kroz Francusku. Na gotovo svakih pet kilometara postoji iskljucenje sa autoputa, uz napomenu da svako iskljucenje ima svoje ime i toliko je uredjeno da bi mu mogli pozavideti mnogi beogradski parkovi. Klupe, izolovanost drvecem, zbunjem i sibljem od puta, uredni i neverovatno veliki toaleti su iako mozda normalna stvar, na mene ostavili jak utisak uzimajuci u obzir da sam sve gledao kroz prizmu Srbije. Ukoliko putujete busom, imacete priliku da prodjete kroz gradove kao sto su Strazbur i Metz, koji su mi se bas svideli i zaista nisu nista manje lepi od Pariza.
Ulazak u sam Pariz vec govori koliki je grad u pitanju - velika guzva na prilazima gradu, mnostvo automobila i asocijacija na beogradsku gazelu pre rekonstrukcije. Zivot bez metroa u ovom gradu bi bio krajnje besmislen. Sto se tice samog metroa, radi se o zaista sjajnom vidu prevoza, stanice se nalaze na svakih 300-400 metara, saobraca na svakih dva do pet minuta i vredi svaki evro. Moze se kupovati pojedinacna karta za jednu voznju, celodnevna karta, karta za dva,tri dana ili karta koja vazi sedam dana i podrazumeva neogranicenu voznju u tih sedam dana. Ne treba ni da napominjem da su autobusi i tramvaji takodje na genijalnom nivou, da se zna u minut kada stizu i da su veoma funkcionalni.
Arhitektura u Parizu je zaista sjajna i to je stvar koja me je najvise odusevila u ovom gradu. Ajfelov toranj imamo prilike da vidimo u toliko filmova, ali nikada nam ne prikazuju najobicnije zgrade i kuce u Parizu i moram priznati da sam se zaista prijatno odusevio. Slike koje cu okaciti ce reci vise od hiljadu reci. Od fasada, preko krovova do poredjanih zgrada u jednu besprekorno ravnu liniju govori o tome koliko se ovaj grad kroz citavu svoju istoriju planski gradio. Ne postoji stvar u ovom gradu koja nema svoje mesto i funkciju i to je ono sto zaista ocarava. Kod nas je, radi poredjenja takav samo Novi Beograd koji je zaista planski gradjen, ali veci deo starog grada - zali Boze.
Trudio sam se da obidjem sto vise znacajnih gradjevina poput Luvra, Notr Dama, najvise zgrade Monparnas, brda Monmartr gde se nalazi prelepa crkva od kamena i cuvena kapija ispred koje je Zaz pevala Je veux, srpske ulice koja nosi naziv Simplon i u kojoj se nalazi pravoslavna crkva, dvorane Bercy i naravno Ajfela. Iako sam ocekivao izrazitu skupocu, ulaz u vecinu objekata ne kosta vise od 10 evrica, i to je za same Francuze sjajna racunica, jer ne predstavlja veliku svotu novca, a privlaci neopisivi broj turista (to je ujedno i stvar koja mozda predstavlja i najvecu negativnu stranu Pariza - toliko ljudi se nalazi i seta tim gradom, da kada izadjete u setnju, nadate se da cete do odredista stici citavi). Odrediste koje se meni licno najvise svidelo je Luvr i zaista je fascinirajuce kakve se sve stvari, predmeti, umetnine, figure, skulpture i slike mogu naci i videti u tom muzeju. Ulaznica je 12 evra i zaista vredi svakog centa. Napomenucu da ceo Luvr gotovo sigurno ne moze da se obidje za jedan dan.
Sto se tice ljudi u Parizu, videti belca na ulici je skoro pa retkost

Kolonizacija je ucinila svoje, zakon po kome svako ko je rodjen na francuskom govornom podrucju moze da dobije francusko drzavljanstvo je privuklo mnoge emigrante, pa tako u Parizu dominiraju crnci i arapi. Osim njih, primetan je i veliki broja azijata. Sto se tice zena, najmanje sto mogu reci je da sam se razocarao i tek po povratku shvatio kakvu srecu mi u Srbiji imamo sa nasim zenama. Ono sto sam tamo video je blagi uzas i neumesno je porediti u bilo kom pogledu sa nasim devojkama.
Stvar koja me je takodje fascinirala i koju sam zeleo da izdvojim su parkovi. U Parizu postoji mnostvo parkova, a specificni su po tome sto gotovo svaki ima svoje jezero. Za mene koji sam navikao na Karadjordjev, park kod Tasa ili beogradska setalista, ovo je bila prava revolucija. Zelenila na sve strane za razliku od npr vracarskog betona, drvoredi i zelene povrsine izmedju ulica i trotoara su gotovo pravilo. Kamene skulputre, zivotinjski i biljni svet, fontane, sportski sadrzaji su samo neke od stvari koje se mogu videti u gotovo svim parkovima. Jedna prilicno vedra i ocaravajuca strana Pariza.
Obzirom na to da sam prilicno oduzio ovaj post i rekao mali, ali cini mi se bitan deo vezan za putovanje, okacicu kao prilog i nekoliko fotografija koje ce mozda reci i vise od mojih reci. Izvinjavam se na duzini reci i nadam se da ce vam se svideti fotke

Možete da odete u veći klub za veći novac, ali ne možete da napredujete i zato mislim da nema boljeg mesta za mene od Partizana.