[milica]

Sportske legende: Radivoj Korać - "Košarkaš kakvog Evropa još nije videla!"



Yugopapir (Tempo, 1967) - Ivo Daneu i Radivoj Korać: YU košarkaški tandem iz snova! (1. deo)
Korać kao novinar o Daneu


Yugopapir (Tempo, 1968) - Ivo Daneu i Radivoj Korać: YU košarkaški tandem iz snova! (2. deo)

[souly]

http://www.lulu.com/shop/dusko-miletkov ... 32479.html

[Pink Panther]

danas je 20 godina od smrti velikog kreše ćosića-vizionara i čovjeka ispred svog vremena,kao što sam napisao mislim već na forumu-za mene najvećeg hrvatskog sportaša uopće.

zaslužio je barem da se ove obljetnice prisjetimo jednim postom na forumu.

[Pink Panther]

https://www.youtube.com/watch?v=Unu_CiAZP_Q
prilog sa hrt jučer,jako su znakovite riječi zorana čuture pošto je on igrao sa sva tri najbolja hrvatska igrača ( ćosić,kukoč,d.petrović) i iz prve ruke može reći koji je doista bio broj 1.

također,preporučam još jednom da odvojite sat vremena i na youtube pogledate film :
https://www.youtube.com/watch?v=GWLiIxLuO5E

[mmarko28]

danas je 20 godina od smrti velikog kreše ćosića-vizionara i čovjeka ispred svog vremena,kao što sam napisao mislim već na forumu-za mene najvećeg hrvatskog sportaša uopće.

zaslužio je barem da se ove obljetnice prisjetimo jednim postom na forumu.

Definitivno covek i kosarkas ispred vremena. Njegov povratak iz SAD je nemerljivo unapredio jugoslovensku kosarku. Profesor Nikolic je pricao da su neke vrste odbrane jugoslovenski treneri prvi put videli kad se Cosic vratio sa Brigham Young-a i poceo da ih pokazuje drugima. Ima ovde tekst o njemu. Skansi, Dalipagic i Slavnic pricaju svoje utiske o Kresi.

http://www.index.hr/sport/clanak/20-god ... 21499.aspx

[Edibledi]

https://www.youtube.com/watch?v=Unu_CiAZP_Q
prilog sa hrt jučer,jako su znakovite riječi zorana čuture pošto je on igrao sa sva tri najbolja hrvatska igrača ( ćosić,kukoč,d.petrović) i iz prve ruke može reći koji je doista bio broj 1.

također,preporučam još jednom da odvojite sat vremena i na youtube pogledate film :
https://www.youtube.com/watch?v=GWLiIxLuO5E

Bez uvrede i namere da mešam politiku ili religiju ali Ćosa je za mene jugoslovenski igrač, kao Moka, Praja, Kića, Mirza, Daneu, Vilfan...

[souly]

Krešimir ĆOSIĆ 6
Po mišljenju mnogih najveći igrač u povijesti jugoslovenske košarke, Krešimir Ćosić je rođen u Zagrebu, ali će prve košarkaške korake napraviti u Zadru, gradu za koji je Krešimir sinonim i dan danas. Mršavi mladac, obdaren sa 205 cm visine i samo 62 kg težine debitirao je u prvoj momčadi Zadra sa 16 godina i brzo zaslužito nadimak "Žila" - dijelom zbog fizičke konstitucije. Već u njegovoj prvoj prvenstvenoj sezoni, 1965. godine, Zadar postaje prvakom Jugoslavije kao prvi klub iz Hrvatske. Predvođen iznimnim Giuseppeom Giergiom, Zadar i Ćosić će još četiri puta osvajati domaće prvenstvo do sredine sedamdesetih. Krešo nije igrao neku veliku ulogu u osvajanju prvog naslova, ali je silno napredovao sljedećih sezona. Druga titula je na redu 1967. godine. Ćosić je tad već ponajboljim centrom u Jugoslaviji; protiv BSK-a iz Slavonskog Broda na jednoj utakmici ubacuje rekord momčadi - 61 poen - također je dominantnim skakačem i blokerom domaćeg prvenstva. Istovremeno, on nastupa i za državnu selekciju, osvajajući srebra na SP 1967. u Montevideu i na Olimpijadi u Mexicu 1968. godine. Zadar je i treći put osvajač domaćeg prvenstva u sezoni 1967-68, a iste godine je dogurao i do polufinala Kupa Prvaka gdje ih je, i pored sjajnih Ćosićevih igara, eliminirao madridski Real.
Ćosić je, uglavnom bez Giergie, odigrao još sezonu 1968-69 u Zadru, a u ljeto 1969. osvaja još jedno srebro sa reprezentacijom SFRJ, ovaj put na EP u Italiji. Krešo je proglašen najboljim centrom Evrope te godine po prvi put u svojoj karijeri. Košarkaški put revolucionara pod koševima vodi ga na studij u Ameriku krajem šezdesetih. Ćosić će tamo obogatiti svoju igru novim trikovima i postati prvim neameričkim igračem koji je ostavio dubok trag u NCAA. Nastupajući za Brigham Young sveučilište iz Utaha, Krešo konvertira na novu religiju, ali je u te četiri sezone sa sveučilištem postao njegovim najboljim gračem u povijesti. Dvaput je izabran u najbolju petorku NCAA lige. Prvi put u sezoni 1971-72 kada ostvaruje prosjeke od 22.3 koša i 12.8 skokova po susretu, a drugi put sljedeće sezone. U sveučilišnoj karijeri je ostvarivao impresivnih 19.4 koševa i 11.8 skokova prosječno. Kao jedan od prvih neameričkih igrača bio je izabran na draftu, najprije od strane Portland Trailblazersa 1972. godine, a potom od strane Los Angeles Lakersa sljedeće godine. Krešimir ipak neće u NBA, već ostaje vjeran jugoslovenskoj reprezentaciji za koju će igrati još desetak godina, sve do kraja svoje iznimne karijere. Tokom svoje američke karijere Ćosić redovno nastupa za nacionalnu selekciju. Na SP 1970. u Ljubljani je glavnim stupom momčadi koja osvaja svoj prvi naslov svjetskog prvaka i uopće prvo košarkaško zlato, a sljedeće je godine, nakon srebra Jugoslavije na EP u Essenu, proglašen za najboljeg igrača takmičenja.
Nakon neslavnog petog mjesta na Olimpijadi 1972. godine, vrijeme je i za prvi evropski naslov Jugoslavije. Mjesto radnje je Španjolska, a vrijeme radnje je ljeto 1973. godine. Jugoslavija na tom prvenstvu uzima prvo od tri uzastopna evropska zlata, a istovremeno predstavlja novu generaciju igrača, koju je Ćosić predvodio do brojnih trijumfa sljedećih godina. Ćosić se vraća u Zadar u sezoni 1973-74 i nastavlja tamo gdje je stao; Zadar s njim i neuništivim Giergiom osvaja i četvrti domaći naslov. Naredna sezona je još bolja; Zadrani su poraženi u uvodnom susretu prvenstva protiv splitske Jugoplastike, ali će potom zabilježiti 25 uzastopnih pobjeda i osvojiti svoju petu titulu u prvenstvu. Krešimir je MVP prvenstva sa 24.5 koševa i gotovo petnaestak skokova prosječno. Nakon toga slijedi odlazak u JNA u sezoni 1975-76 i raspad sjajne generacije Zadra. Cijelo to vrijeme, reprezentacija Jugoslavije je na prvom mjestu u rasporedu velikog Ćosića. Nakon baksuznog srebra na SP u Puertoricu 1974. godine, slijedi i drugo zlato na EP u Beogradu 1975. godine. Ćosić je na vrhuncu karijere. Ponovo je proglašen za najboljeg igrača evropske smotre. 1976. godine, osvaja već svoje drugo olimpijsko srebro. U finalu Olimpijade u Montrealu, bolji je tim USA, koji uvjerljivo sa 95-74 trijumfira protiv reprezentacije Jugoslavije.
Ćosić je u sezoni 1976-77 započeo trenersku karijeru u ljubljanskoj Olimpiji koja tih godina nosi ime Brest. Istovremeno igra i nekoliko susreta za Zadar te sezone, pomažući klubu u opstanku u prvoligaškom društvu. Sljedeće godine je bio prisutan u domaćoj ligi kao trener/igrač Bresta. Sa Vinkom Jelovcem formirao je (na papiru) najbolji centarski par Jugoslavije te sezone, ali ni to nije bilo dovoljno za više od četvrtog mjesta u prvenstvu. Ćosićev košarkaški put se nastavlja u Italiji gdje je dvije sezone igrao za Sinudyne iz Bologne i odveo ih do dva uzastopna naslova u prvenstvu. Još uvijek ostvaruje impozantne brojke - u dvije talijanske godine knjiži 16.7 koševa, 9.9 skokova i 2.2 blokade prosječno. Iako Krešo prolazi svoj zenit i dalje je tihim liderom reprezentacije Jugoslavije. Ova nastavlja svoju dominaciju košarkaškom scenom. 1977. godine u Liegeu, Jugoslavija osvaja svoju treću uzastopnu evropsku krunu, samo godinu dana kasnije i drugu svjetsku na prvenstvu u Manili. Krešo postaje prvim igračem SFRJ sa dva svjetska zlata. Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine, u potpunosti zaokružuju karijeru Ćosića i zlatne generacije. Na svojoj već četvrtoj Olimpijadi, Krešo se okiti zlatnom kolajnom, jedinom koju je Jugoslavija uspjela osvojiti.
Nakon Olimpijskog zlata, Krešimir je krajem 1980. napunio 32. godine. Mnogi bi razmišljali o kraju plodne karijere, ali ne i Ćosić. On pronalazi nove izazove i potpisuje za snažnu zagrebačku Cibonu. Te sezone 1980-81, Krešo i "cibosi" su u mrtvoj trci za prvenstveni naslov sa beogradskim Partizanom. Na kraju je Partizan tijesno bolji u oba prvenstvena sraza. Cibona uspijeva osvojiti domaći Kup te godine. Nakon naporne ligaške sezone, Jugoslavija će do finala EP U Češkoj gdje ju nadigra stari rival, SSSR. Ćosić je s 18 poena i 11 skokova našim najboljim igračem u finalu. Djelo Krešimira Ćosića dobiva nove dimenzije u sezoni 1981-82. Cibona te sezone osvaja trostruku krunu. U finalu Kupa Pobjednika Kupova pada veliki madridski Real nakon produžetka. Junakom susreta je Andro Knego sa 34 koša, ali Krešo dodaje svojih 22 uz besprijekornu kontrolu susreta, za konačni trijumf Cibone 96-95. Najvećim izazovom te sezone je domaće prvenstvo, u kojem je prednost domaćeg terena u premijernom izdanju playoffa, imao Partizan. Prva utakmica u Beogradu ulazi u anale YU-košarke. Ćosić ubacuje ukupno 20 poena, ali 2 su ključna za poravnanje rezultata na isteku regularnog dijela vremena. Ukupno su se igrala tri produžetka, nakon kojih slavi Cibona sa 112-108. Uzvrat u Zagrebu puka je formalnost i Cibona pod Krešinim vodstvom dolazi do svog prvog naslova u povijesti. Nakon trećeg uzastopnog slavlja u Kupu, zagrebački klub postaje trećim klubom iz SFRJ (nakon Jugoplastike i Partizana) koji u jednoj sezoni osvaja trostruku krunu.
Sezona 1982-83 bila je posljednjom u Ćosićevoj karijeri. Cibona je te godine oslabljena odlaskom igrača u JNA i ostvaruje katastrofalnih 0-10 u Kupu Šampiona. Ćosić ipak nije otišao bez trofeja, ponovo je osvojen Kup Jugoslavije. Oproštaj sa reprezentacijom SFRJ je tužan. Na EP u Francuskoj u ljeto 1983., "plavi" završavaju tek sedmi, nakon nemilih prizora u susretu protiv Italije. Krešo se zatim baca u trenerske vode, a vodio je i reprezentaciju SFRJ tri godine u kojima je osvojio svjetsku i evropsku broncu. Iako su njegova trenerska i igračka karijera neusporedive, Ćosić je za vrijeme svog mandata u nacionalnoj selekciji po prvi puta dao šansu igračima kao što su: Divac, Kukoč, Paspalj, Rađa, Đorđević... Krajem osamdesetih, u Zadar dovodi Dejana Bodirogu s kojim će raditi individualno. Nakon što Hrvatska stekne nezavisnost 1992. godine, Ćosić obavlja funkciju ministra savjetnika Republike Hrvatske u Washingtonu. Krešimir Ćosić, igračina i čovjek koji se ne rađa samo tako, umire od raka limfoma 25.05.1995. godine u Baltimoreu. 1996. godine uvršten je u Kuću slavnih u američkom Springfieldu kao treći neamerikanac u povijesti. Po Kreši su nazvani Hrvatski košarkaški kup i košarkaška dvorana u Zadru. Revolucionarni centar s mozgom najsuptilnijeg organizatora igre je od strane velike većine stručnjaka smatran za najvećeg igrača kojeg je Jugoslavija imala. Rekorderom je reprezentacije SFRJ sa 303 nastupa, a na listi strijelaca za državni tim je na trećem mjestu sa 3180 poena.

[souly]

NAJVEĆI YU KOŠARKAŠ?
Rasprave oko najvećeg igrača košarke u povijesti bivše Jugoslavije neće prestati ovim skromnim doprinosom u obliku poglavlja knjige, ali zašto ne analizirati karijere kandidata za “najvećeg” (zašto je uopće potrebno biti taj ne znam, ali oduvijek sam volio rasprave na ovu temu) najprostije, sistematski. U obzir će doći najrelevantnije činjenice najrelevantnijih natjecanja, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou. Statistika je dvolična u ovom slučaju; vremenom je u košarci počelo padati znatno manje koševa - što u određenoj mjeri degradira današnje igrače, ali su statistike za druge segmente košarkaške igre postale dostupnije i raskošnije. Najveće promjene pretrpjela je vremenom igra u obrani koja je danas gotovo ravna nivou NBA lige.Velika imena koja su igrala šezdesetih i sedamdesetih, svoje brojke i ostvarenja čuvaju u individualnoj i kolektivnoj memoriji, koja je ponekad veoma nepouzdana. Koliko je skokova po utakmici mogao imati Krešo Ćosić u sezoni 1967-68 (prvoj koja se odigrala u dvoranama u jesensko-zimsko-proljetnom izdanju), u kojoj su Zadrani osvojili svoj treći naslov u povijesti? Jednostavno, ne znam. Ako pogledam najbliže vremenski dostupne podatke iz tog vremena (Krešo u NCAA briljira ranih sedamdesetih), mogu nagađati da je brojka bila oko 11.4. Ili - koliko je Aleksandar Gec imao asistencija po tekmi u sezoni ‘50? Bezvezna statistika će me navesti da pomislim da je to otprilike 2.5, ako uzmem u obzir da je Gec bio virtuozom svog (igrački nešto manje kompetentnog) doba i da je padalo jako malo koševa. Ne želim nagađati kada uspoređujem ove igračine, želim vidjeti kako opstaju u mreži realnih činjenica i brojki.
Za ključne parametre sam uzeo reprezentativne uspjehe, broj i vrstu medalja, kao i ponašanje na terenu u odlučujućim momentima važnih utakmica (u mene 007 kategorija - clutch kažu Amerikanci). Što se klupskih natjecanja tiče, odlučio sam u računicu staviti domaća prvenstva i sva relevantna međunarodna takmičenja koje je vrijeme nosilo. Kako je široko uvriježeno mišljenje da su ponajboljim igračima bivše Juge Dražen Petrović i Krešimir Ćosić, krenut ćemo s usporedbom baš njih dvojice.
Petrović vs Ćosić
Reprezentacija:
Ćosić je najtrofejnijim igračem bivše Jugoslavije na reprezentativnom polju. U 16 godina s državnim timom, bio je most koji je vodio od Radivoja Koraća do Dražena Petrovića i osvojio je ukupno nevjerojatnih 14 medalja, od čega je čak 6 zlatnih. Dražen mu na tom polju nije ravan; i pored tragične smrti teško bi sakupio toliko ordenja. Zaustavio se na 7 medalja (6 sa SFRJ i jednu sa Hrvatskom - Krešo je do 28. godine osvojio 9 medalja, 3 zlata), od čega su samo 2 zlatne. Zanimljivo je da Dražen Petrović nije među elitom ex-YU košarice u broju medalja s velikih natjecanja, ali ni po uspješnosti na velikim natjecanjima. Dosta čudno... dok sam ga gledao na Eurobasketu u Zagrebu 1989. godine, već tad sam bio 100% siguran da je Dražen naš daleko najtrofejniji košarkaš. Sjećanja varaju...
Prednost: Ćosić
Košarkaški Panteon reprezentacije Jugoslavije (Hrvatska i SRJ uključene):
Ukupno medalja:

14 Krešimir ĆOSIĆ
12 Dražen DALIPAGIĆ
10 Dragan KIĆANOVIĆ
10 Vlade DIVAC *


Zlatnih medalja:

6 Krešimir ĆOSIĆ
5 Dražen DALIPAGIĆ
5 Dragan KIĆANOVIĆ
5 Zoran SLAVNIĆ
5 Željko JERKOV
5 Vlade DIVAC *
5 Dejan BODIROGA *
5 Dejan TOMAŠEVIĆ *


* označava igrače koji su reprezentativne medalje osvojili sa SRJ ili sa SFRJ i SRJ kombinirano
Prvenstvo:
Tu je prednost velikog Kreše još uvjerljivija nego na reprezentativnoj razini - Dražen Petrović osvojio je jedan jedini put domaće ili uopće prvenstvo, dok je Ćosiću to uspjelo 5 puta sa Zadrom (i pored toga što je 4 godine proveo u Americi!), još dvaput sa Sinudyneom iz Bologne u Italiji i konačno ‘82 sa zagrebačkom Cibonom, kojoj je to bio prvi naslov. Ne računajući državno prvenstvo (Utah) s Brigham Young sveučilištem, Ćosić je osvojio 8 titula u prvenstvima država. Dražena stvarno nije htjelo ovo natjecanje; prvenstvo ‘83 (regularno otprilike kao brojna NBA finala, samo što tamo pobjednik nije mijenjan), oni pusti naslovi Cibone ispušteni nekim neobjašnjivim nemarom i stjecajem čudnih okolnosti, finale španjolskog prvenstva ‘89 - nakon postavljanja svih mogućih rekorda - u odlučujućoj majstorici još jedan jadan razočaravajući prvenstveni kiks, i konačno i NBA finale ‘90 u kojem je Dražen igrao; malo, ali igrao je i djelovao kao lošija kopija Adnana Bečića. Krešo 8 titula - Dražen 1.
Prednost: Ćosić
Evropski Kupovi/NBA:
Dražen je ovdje uvjerljiv s čak četiri osvojena trofeja. Dvaput je s Cibonom uzeo Euroligu, još dvaput i nekadašnji Kup Kupova. Krešo Ćosić je s Cibonom osvojio Kup Kupova ‘82 i to mu je jedini evropski klupski trofej u karijeri. Osvojiti Kup Šampiona nije uspio ni sa Zadrom (2 polufinala), ni sa Sinudyneom, na kraju ni s Cibonom. Dražen Petrović je u evropskim natjecanjima blistao još jače no inače, stavljajući prosječno 33.5 koševa u periodu od ‘85 do ‘89, u dresovima Cibone i Reala. S četiri međunarodna trofeja, Dražen je među najuspješnijim košarkašima bivše države, a tko zna što bi se desilo da je proživio svoj igrački vijek do kraja; možda tri uzastopna NBA naslova sa Houston Rocketsima ili 5 Kupova Prvaka Evrope sa Panathinaikosom...
Prednost: Petrović
Imidž:
Otkad postoje moja lična sjećanja, imena Ćosić ili nadimka Ćosa, Ćoso, Krešo, sjećam se isključivo u pozitivnim konotacijama. Ono relativno malo, što sam uživo ili putem TV aparata vidio od Krešine igračke karijere, bilo je potpuno u skladu sa naslijeđenim pričama. Krešo Ćosić bio je ljudeskara, bio je Bill Russel jugoslovenske košarke, bio je mozak reprezentacije koja je u njegovom igračkom periodu ostvarila najveće uspjehe. Ćosić nije pokupio individualnih priznanja kao Dražen, ali ta u njegovo vrijeme, em nisu ni postojala, niti je Kreši trebalo nešto takvo. Za osobnom slavom nije jurio, uvijek maksimalno podređen uspjehu kolektiva. Naravno da se znao napizdit na koga je već trebalo, ali i to samo za boljitak kolektiva. Dražen nije bio takav. Nije bio samo takav, naravno da je i njemu bio bitan uspjeh kolektiva, ali jako mu je bitno bilo i to da je najboljim strelcem, do uspjeha je dolazio na svoj način. Njemu nije bilo strano pljunut kakvog suca ili ga politi vodom, pokositi protivničkog igrača nogometnim startom, p...karat protivnike i napadno se veseliti kao da je svaki koš kojeg je zabio onaj koji odlučuje o sudbini galaksije. To je jednostavno bio Dražen. Jedan i neponovljiv. Šta ću, staromodan sam i već dugi niz godina ćelav, više mi se dopada Ćosić.
Prednost: Ćosić
007:
Ova kategorija, nazvana po junaku blockbustera, treba reći nešto o ponašanju u ključnim, odlučujućim momentima važnih susreta, mahom finala i velikih natjecanja. Namjerno je nisam nazvao onako kako to nazivaju u NBA, jer u ta vremena, to i nije bila posve ista igra. Taktike od 20 faulova u posljednjoj minuti nije bilo, faulirana momčad je mogla birati između slobodnih bacanja i uvođenja lopte sa strane. Zato 007, što nije nimalo originalno, ali je kratko i ljudi brže povežu o čemu se radi. Svakako u 007 kategoriju spada Draženova predstava u finalu domaćeg prvenstva ‘83 gdje je, iako bez naslova, pokazao da je budućim pobjednikom. Dražen Petrović je, kako smo već naveli, triput ispustio naslov sa zagrebačkom Cibonom - jednostavno, nije ga išlo u prvenstvu. Dobro, reći će svi, Dražen je Ciboni podario tri evropska pehara, od čega su dva Kupa Šampiona. Istina je to neoboriva - no pogledajmo kako je odigrao u tim finalima. Ukupno je ostvario 86 koševa (28.7 u prosjeku), uz ukupni šut iz igre 27-63 što je 42.8%. Trice je gađao tek 3-16 (18.8%), dok je pokazao prisebnost sa crte penala, koje je u ta tri finala gađao 29-35 (83%). Prosječno je ispucao 21 loptu iz igre i gotovo 12 slobodnih bacanja po susretu. Cibona je, unatoč tome, slavila u sva tri finala uz ogromne doprinose Nakića, Čuture, Knege, Ace, Cvjetičanina i Ušića. Za usporedbu, Čutura je pucao iz igre 17-25 (68%) u ta tri finala, da ne drobim previše o Nakićevoj umjet(š)nosti pod koševima.
Dražen je svoje najbolje 007 trenutke čuvao za ‘89 i finale Kupa Kupova - koje je po mojoj skromnoj ocjeni najčuvenijom predstavom Dražena Petrovića uopće - kao i za Eurobasket u Zagrebu, gdje neki takav moment mirnoće, odlučnosti i hladnokrvnosti, nismo na kraju ni dočekali zbog potpune dominacije “plavih” i Dražena. Zasigurno najbolja reprezentativna predstava u karijeri i, po meni, najbolje odigran turnir u povijesti ex-YU reprezentacije. Na istome, Dražen je ostvarivao 30 koševa prosječno, uz šut iz igre za 2 - 76%, a za 3 poena - 70%. Nikad nitko nije imao takav streljački koncert na nekom reprezentativnom takmičenju! Još jedna stvar; olimpijsko polufinale Hrvatske protiv Rusa ‘92 pokazalo je da je Dražen ipak vođa. Iako ga u to vrijeme i nisam smatrao najboljim hrvatskim košarkašem, razuvjerio me djelomično. Zatvorio je svoju nisku uspjeha kako ju je i počeo - pogađanjem odlučujućih penala, odlučujuće (jer finale to nije bilo) utakmice. Njegov najjači 007 argument u globalnoj percepciji stvari.
Krešo nije trebao toliko pogađati slobodna bacanja i trice u odlučujućim momentima velikih megdana jer je on, uglavnom, već ranije svoj kolektiv dovodio do slavlja i prije završnog zvižduka sudija. Možda svega nekoliko puta nije odigrao na visokom nivou u velikim utakmicama. Jedan od tih susreta desio se na Svjetskom prvenstvu u Manili ‘78, kada se isfaulirao u finalu - iako je i ovo diskutabilno - Krešo se, naravno, našao u najboljoj petorci turnira - a drugi put u susretu za prvaka države u proljeće ‘81 protiv beogradskog Partizana (samo 4 koša, ali ta utakmica zaslužuje poseban osvrt). Jako se dobro sjećam, a dodatno se i podsjetih video materijalima, kako je Krešo u zadnjim sekundama donio prvi naslov Ciboni ‘82 u trostruko produženoj tekmi u Beogradu - pogodio je njegov klasični “uguranac” i odveo susret u prvi produžetak. Istog proljeća, sjajno je komandirao i u finalu Kupa Kupova protiv Reala u Bruxellesu. Jednostavno, Krešo Ćosić je bio veliki u velikim utakmicama, koliko je samo ofenzivnih skokova pokupio, zabio ili poklonio nekom od sjajnih šutera s kojima je igrao. I pored toga što sam memorijski opremljeniji i podobniji da bih glasao za Dražena, ne mogu se odlučiti ovaj put.
Prednost: neriješeno
STATS:
Ako je prošla kategorija poređenja bila donekle nejasna, mislim da ovu ne moramo posebno komentirati. Ćosić je ostvario nekih 19 koševa i 11 skokova kroz cijelu karijeru (zanimljivo, tu negdje mu je i NCAA prosjek), Dražen je na 21.4 poena, uz šut iz igre 52% . Krešinom statistički najboljom sezonom je ‘75 kada je sa Zadrom ostvario skor 25-1 u prvenstvu i prosjeke od gotovo 25 koševa i 15 skokova. On je prosto bio čovjek-momčad - zbog nedovoljnih izvora, ali i načina na koji su se tada statistike vodile, možemo samo nagađati koliko je asistencija i blokada ostvarivao u karijeri. Rekao bih da je Divac bio otprilike kopija Ćosića što se dodavanja tiče, a svi znamo da je Vlade sinonim za centra - kralja asistencija u NBA. Draženova brojčano najbolja sezona u karijeri je ‘86 kada je u domaćem prvenstvu na prosjeku od 41.4 koša, a u Kupu Šampiona na 37! Petrović je svojevremeno bio i jedan od najboljih asistenata u Evropi (4 po tekmi sa Realom ‘89); nekako sam više očekivao po tom pitanju u NBA. Kod ovakvih giganata teško je nekome dati prednost u samim brojkama. Neki rekordi koji prate Dražena Petrovića, neće nikad više biti oboreni prosto zato jer YU-prvenstva (112 koševa) više nema, a da će neko u finalu nekog Euro-natjecanja staviti 62 koš - hoće, ali u video igrici. Dok pišem, postaje mi jasno da je ovo borba Wilta i Billa... Za neupućene Krešine statistike u NCAA i Draženove u NBA.
Prednost: neriješeno
Ćosić od 1969. do 1973. na sveučilištu Brigham Young:
Year G FG FG% FTM FT% R-AVE P-AVE
Frosh 12 83 .52 43 .70 151-12.6 209-17.4
70-71 26 153 .48 101 .74 341-13.1 407-15.0
71-72 26 207 .50 167 .81 332-12.8 581-22.3
72-73 26 206 .48 113 .81 246-9.5 524-20.2
Totals 78 566 .487 381 .787 919-11.8 1512-19.4

Dražen u NBA (Portland i New Yersey):
Year G FG FG% FTM FT% R-AVE P-AVE
89-90 77 207 .48 135 .84 111-1.4 583-7.6
90-91 61 243 .49 114 .83 110-1.8 623-10.2
91-92 82 668 .51 232 .81 258-3.1 1691-20.6
92-93 70 587 .52 315 .87 190-2.7 1564-22.3
Totals 290 1705 .506 796 .841 919-2.3 4461-15.4

WTF??? nema neke usporedbe...
pozdrav svim ljubiteljima-znalcima a za decu i mlađe uvijek nešta će se pronađe...

[SASA BANJAC]

@souly,sto se mene tice ovo sto si ti napisao je jedna od boljih stvari koje sam ja u poslednje vreme procitao bilo gde a da se tice kosarke.Ovo je ozbiljan kosarkaski material,udzbenicki.

Bez obzira na statisticke podatke,poredjenje igrackih velicina se uvek svede na licne ukuse, licne godine starosti,licnu filozofiju kosarke,svede se ustvari na licno.Ni jedna statistika na svetu nece promeniti sigurnost navijaca koju ima ako je lopta kod nekog od ovakvih igraca,kasnije ce da to poredi sa nekim iz nekog drugog vremena,pitanje je sta je blize sopstvenom shvatanju kvalitata kosarke.

Ja sam manje,cak vrlo malo zakacio eru Cosica I to u njegovim poznim igrackim godinama I sezonama u Zadru.Drazena sam zkacio od samog pocetka u Sibeniku do tragicnog kraja I ako bih ja morao da se odlucim izmedju njih dvojice ja bih se odlucio za Drazena.Verujem da je jedan od bitnih razloga sto sam u Cosicevo vreme bio bas dete a u Drazenovo dete ali kosarkasko dete,vec sam uveliko trenirao.Takodje meni je bliza igracki Drazenova pozicija,pa je I to jedan od razloga.

Skoro je nemoguce meriti njihov uticaj na igru jer su obojica imali toliko jak uticaj da su oni bili sama igra.Statistika nam nece pomoci puno cak ni poredeci broj na broj ostaje nam samo taj licni osecaj I ukus...Valjda je i zato kosarka lepa sto moras da je gledas I da je zivis,ja uvek nekako vise verujem svom dozivljaju nego statistici.

@Souly,hvala da si ovo podelio sa nama I meni licno ulepsao dan,pisuci deo udzbenika analize kosarkasa koji su obelezili dve epohe kosarke.

[souly]

ovo je jedan od textova iz moje knjige... košarku igraš široko il za kult ličnosti... ćosa je dobaaaar deo svoje slave dao drugima, dražen je uzimao... igrao sam sa i protiv i (nasreću) poznavao i jednog i drugog... sirova argumentirana subjektivnost... uostalom, krešinih je 20 godina... pozdrav tebi...