Hajde da ostane zapisan i Damask, dok sasvim ne ispari iz sećanja, obzirom da odatle nemam lepe slike.
Bila sam tamo poslom deset dana, u julu 2009.god.
Asadova Sirija me je podsećala na Srbiju posle ubistva Đinđića: policajac isped svake institucije, duge cevi preteći uperene uvis...
Kriminala nema: blažena sigurnost na ulicama u diktaturi vanrednog stanja...
Puno žena je bez marama.
Stranci su neprimetno praćeni, što uopšte nije loše.
Saobraćaj je potpuno haotičan. Svi trube uglas i nema nikakvog reda.
Sve radnjice su otvorene neprekidno, deluje da njihovi vlasnici tu žive i spavaju. Nasuprot njima, u zgradi televizije inženjeri rade od 9h do 14h. Radi se polako, temeljno
Gotovo u svakoj ulici je knjižara... Oseća se tradicija i kultura, kao da u izreci o knjigama napisanim u Kairu, štampanim u Bejrutu i čitanim u Bagdadu, negde nepravedno nedostaje Damask.
Domaćin nam je Abir. Danas je u Nemačkoj sa kompletnom porodicom. Dobro je.
Image016.jpg (110.7 KiB) Pogledano 2367 puta
Abir je jedna od osoba sa kojima sam se odmah razumela, često prećutno, kako to samo biva između retkih žena u muškom strukovnom svetu.
Hrana je odlična, slična libanskoj, a domaćini se neprekidno brinu da slučajno ne umiremo od gladi tokom njihovog dežurstva. Jede se polako, sa uživanjem. Da bih uspela da platim jedan račun, prvo sam naučila arapske cifre (drugi red na slici):

Pakleno je leto, preko 40 stepeni.
Za prvi sastanak biram najbolje što imam, komplet Dragane Ognjenović, suknja striktno ispod kolena i letnja bluza zakopčana do grla. Poslovno i pristojno, za naše pojmove.
Na portirnici predajemo dokumente i popunjavamo neki formular. Sve je u redu, možemo da idemo u zgradu televizije.
Okrećem se.
Na par santimetara od očiju mi je cev kalašnjikova.
Par sekundi deluju kao večnost, kada shvatam da je iza duge cevi ogroman kez od uva do uva. Zablentavljena dečačka faca, prostodušna i srdačna.
Ne gleda u svoje oružje... Nije namerno

Toliko sam shvatila.
Tek kasnije mi je postalo jasno da letnje bluze bez rukava, ma koliko zakopčane, nisu najsrećniji izbor u muslimanskim zemljama.
Čak i kada važe za progresivne, a napolju je 50 stepeni.
Ovo saznanje sam par godina kasnije uspešno primenila u Kazbalanci
Upoznajemo silne neke direktore. Deluje da ima mnogo više njih nego ljudi koji zaista nešto rade.
Jedan je studirao 70-ih u Sarajevu, drago mu je da sa nekim opet govori "jugoslovenski". Čuo se tokom našeg rata sa nekim prijateljima iz studentskih dana, bili su u Nemačkoj. Ovih dana se pitam gde li je, i da li se zatvorio krug. Da li su i njega ti ljudi sada zvali...
Stari grad je pun zelenila, u kamenu, a svaka kuća sa barem nekim fascinantnim detaljem. Jedino bi kreativno razvučeni vodovi zadali glavobolju svakom poštenom banderašu.
Image017.jpg (160.85 KiB) Pogledano 2367 puta
U Velikoj džamiji su mošti Sv. Jovana Krstitelja. I to je bliski istok.
Image020.jpg (177.86 KiB) Pogledano 2367 puta