- Pet Avg 01, 2014 9:28 am
#126572
Djomla
Vidim da si maksimalno privržen i da su ti pogledi na klub pošteni. Stvari stoje ovako:
Kada sam spomenuo primer 3 mlada igrača "puštena niz vodu" tu nije ispoštovano ni dogovoreno ni ugovoreno. Naime, kada zastupaš mladog igrača i kada njega neko traži PRVI PITANJE nije novac nego kako se vidi dinamika njegovog razvoja. Klub, stručni štab ili ko već, daje neko svoje viđenje koje bi trebalo da bude optimalno. Npr. prve godine igrati malo (10-ak) ali će popraviti masu jer je to neophodno, druge će igrati 20-ak minuta i deliti sa nekim pa kako se izbori, treće treba da nosi na svojoj poziciji i onda da ide. Ako do tada ne stasa, onda se posle treće produži na još dve, kako bi odigrao još jednu pa išao na tržište. Kada se to završi onda se priča o novcu koji je relativno mali ali apsolutno dovoljan za sve što mu treba. I tu se završi lako. Nakon toga, početkom rada kreću da se traže mane i razlozi da prve godine ne uđe nikako. Na treningu nije u 5:5, radi se kvalitetna teretana i često se utakmica gleda sa novinarima iza koša. Kada završi ta setona kaže se da nije dovoljno napredovao pa se vrši revizija ugovora i smanjenje novca. Kako naredne godine igrač uđe samo na veliku razliku jasno je da mu je samopouzdanje znatno uzdrmano, bilo koja kreativnost (zbog koje je i zapao za oko) nestala u grču. Tada opet klub objašnjava da "to nije još to za EL". U svim isplatama, koje su neredovne, njegove su još ređe.
Agent ne može da tuži klub za nepoštovanje dogovora i obećanja jer je to ljudska i stručna stvar, ali može za novac. Osim ove trojice imaš i Marinkovića (Ivana), pa primere i iz komšijskog tabora (Cvetković, Radosavljević, Rondović, pa na neki način i Gagić...).
Ako nakon ovih stvari agent nekog narednog igrača ne ugovori sa klubom jer nisu mnogo toga izvršili unazad pa nema prostor da se kocka nečijom sudbinom, onda je on na stubu srama.
Da su svi primeri dati na Arbitražu to ne bi bilo bolje za Partizan nego bi otežavalo ionako teško finansijsko funkcionisanje. I to baš nije korektno nego se vrše reprogramiranja i čeka neko obeštećenje da se to delom namiri.
Nemoj misliti da i Aca i Miško žive dobro na račun Partizana. Mišku par Amera preuzetih od partnera iz USA donosi veće i mirnije pare. Aci takođe.Reč je o tome da Partizan nosi košarku u Srbiji, da je primer velikog rada (na terenu).
Postavljen je standard da se u Partizanu igra za manje i neredovne pare, ali je rad odličan i igrač dobija šansu. Ali šta ako si u radu u zapećku i ne dobiješ šansu? Onda su svi krivi ako hoćeš da ideš ili tražiš te umanjene pare.
Vidim da si maksimalno privržen i da su ti pogledi na klub pošteni. Stvari stoje ovako:
Kada sam spomenuo primer 3 mlada igrača "puštena niz vodu" tu nije ispoštovano ni dogovoreno ni ugovoreno. Naime, kada zastupaš mladog igrača i kada njega neko traži PRVI PITANJE nije novac nego kako se vidi dinamika njegovog razvoja. Klub, stručni štab ili ko već, daje neko svoje viđenje koje bi trebalo da bude optimalno. Npr. prve godine igrati malo (10-ak) ali će popraviti masu jer je to neophodno, druge će igrati 20-ak minuta i deliti sa nekim pa kako se izbori, treće treba da nosi na svojoj poziciji i onda da ide. Ako do tada ne stasa, onda se posle treće produži na još dve, kako bi odigrao još jednu pa išao na tržište. Kada se to završi onda se priča o novcu koji je relativno mali ali apsolutno dovoljan za sve što mu treba. I tu se završi lako. Nakon toga, početkom rada kreću da se traže mane i razlozi da prve godine ne uđe nikako. Na treningu nije u 5:5, radi se kvalitetna teretana i često se utakmica gleda sa novinarima iza koša. Kada završi ta setona kaže se da nije dovoljno napredovao pa se vrši revizija ugovora i smanjenje novca. Kako naredne godine igrač uđe samo na veliku razliku jasno je da mu je samopouzdanje znatno uzdrmano, bilo koja kreativnost (zbog koje je i zapao za oko) nestala u grču. Tada opet klub objašnjava da "to nije još to za EL". U svim isplatama, koje su neredovne, njegove su još ređe.
Agent ne može da tuži klub za nepoštovanje dogovora i obećanja jer je to ljudska i stručna stvar, ali može za novac. Osim ove trojice imaš i Marinkovića (Ivana), pa primere i iz komšijskog tabora (Cvetković, Radosavljević, Rondović, pa na neki način i Gagić...).
Ako nakon ovih stvari agent nekog narednog igrača ne ugovori sa klubom jer nisu mnogo toga izvršili unazad pa nema prostor da se kocka nečijom sudbinom, onda je on na stubu srama.
Da su svi primeri dati na Arbitražu to ne bi bilo bolje za Partizan nego bi otežavalo ionako teško finansijsko funkcionisanje. I to baš nije korektno nego se vrše reprogramiranja i čeka neko obeštećenje da se to delom namiri.
Nemoj misliti da i Aca i Miško žive dobro na račun Partizana. Mišku par Amera preuzetih od partnera iz USA donosi veće i mirnije pare. Aci takođe.Reč je o tome da Partizan nosi košarku u Srbiji, da je primer velikog rada (na terenu).
Postavljen je standard da se u Partizanu igra za manje i neredovne pare, ali je rad odličan i igrač dobija šansu. Ali šta ako si u radu u zapećku i ne dobiješ šansu? Onda su svi krivi ako hoćeš da ideš ili tražiš te umanjene pare.






