- Uto Sep 10, 2013 1:03 pm
#72706
Već dugo vremena me muči jedna fraza koja se često koristi kada ekipa ili pojedinac odigraju jako dobro.
"Igra iznad svojih mogućnosti"
Po meni se ovo koristi potpuno krivo, jer ako su pojedinac ili ekipa odigrali "iznad svojih mogućnosti", znači da ta fraza pada u vodu. Ako si odigrao na tom nivou, to znači da je taj nivo u okviru tvojih mogućnosti, samo je potrebno da se poklope određeni faktori. Znači da se to nalazi negdje duboko u tebi i samo trebaš pronaći način kako da zadržiš formu na tom nivou. Istina, foteljaški gledano kombinacije potrebnih faktora sežu i do granica znanstvene fantastike no nauka sve to može izračunati, koliko god dalekosežno da to bilo.
Banalni primjer:
Taj dan se igrač osjećao dobro jer je
- ustao iz kreveta u točno vrijeme korelirano sa pokretanjem njegovog metabolizma, a usto je na radiu zasvirala njegova omiljena pjesma
- za doručak je pojeo određeni miks hrane koja je maksimalno pozitivno utjecala na njegov organizam, nekako 100% pogodila zahtjeve tog organizma po svoj njegovoj genetskoj strukturi.
- pa dalje cijeli niz pozitivnih vezanih događaja do početka utakmice, što bi se moglo ići u detalje, kao što rekoh na granicama SF-a
Dakle, ja tvrdim da ne postoji "igra iznad svojih mogućnosti", postoji samo momenat preklapanja potrebnih faktora za vrhunski rezultat u određenom vremenskom periodu. Sportska nauka bi se trebala pozabaviti istraživanjem tog vrhunca koji se po meni potpuno krivo naziva "igrom iznad svojih mogućnosti".
"Igra iznad svojih mogućnosti"
Po meni se ovo koristi potpuno krivo, jer ako su pojedinac ili ekipa odigrali "iznad svojih mogućnosti", znači da ta fraza pada u vodu. Ako si odigrao na tom nivou, to znači da je taj nivo u okviru tvojih mogućnosti, samo je potrebno da se poklope određeni faktori. Znači da se to nalazi negdje duboko u tebi i samo trebaš pronaći način kako da zadržiš formu na tom nivou. Istina, foteljaški gledano kombinacije potrebnih faktora sežu i do granica znanstvene fantastike no nauka sve to može izračunati, koliko god dalekosežno da to bilo.
Banalni primjer:
Taj dan se igrač osjećao dobro jer je
- ustao iz kreveta u točno vrijeme korelirano sa pokretanjem njegovog metabolizma, a usto je na radiu zasvirala njegova omiljena pjesma
- za doručak je pojeo određeni miks hrane koja je maksimalno pozitivno utjecala na njegov organizam, nekako 100% pogodila zahtjeve tog organizma po svoj njegovoj genetskoj strukturi.
- pa dalje cijeli niz pozitivnih vezanih događaja do početka utakmice, što bi se moglo ići u detalje, kao što rekoh na granicama SF-a
Dakle, ja tvrdim da ne postoji "igra iznad svojih mogućnosti", postoji samo momenat preklapanja potrebnih faktora za vrhunski rezultat u određenom vremenskom periodu. Sportska nauka bi se trebala pozabaviti istraživanjem tog vrhunca koji se po meni potpuno krivo naziva "igrom iznad svojih mogućnosti".



