Kakva utakmica u Železniku, što se kaže praznik košarke
Mnogo je teško naći motiv da igraš protiv jednog FMP-a pred njihovim navijačima nedelju dana nakon što si pobedio Real i šibao se sa Barselonom... A sa druge strane, valja odmoriti nosioce igre, pa raspodeliti minutažu svima, a opet moraš dobiti jer igraš protiv ekipe koja je za tri klase trenutno ispod tebe... Teška i mučna utakmica za gledanje, masa gluposti na sve strane. Čeka te naložen protivnik sa tribinama punim ljudi koji vrše pritisak na sudije i pljuju tvoje igrače, počevši od Nebojše i Filipa, kao i celog tog dela "lože", do stare garde i iskompleksiranih cigana na bočnoj tribini. Prava atmosfera za doživeti povredu, bukvalno je sve delovalo kao da će tako biti a da ćemo ih dobiti. Pobeda se nije dovodila u pitanje ni u jednom trenutku, ko god da je gledao bio je svestan toga, njihova dva najbolja igrača Mening i Mur su inferiorni u odnosu na Pantera, koji nije naš najbolji defanzivac. Pored svega toga, sudije su navlačile tradicionalno na domaćina, te je bilo brdo ničijih lopti na njihovu korist, pa onda neki faulovi silni našim igračima, pogotovo u prvom poluvremenu, gde smo u 1/4 ušli u bonus nakon 2 minuta. U drugom poluvremenu su imale sudije par ničijih lopti i odluka na našu stranu, te je to dodatno raspalilo publiku i podiglo tenzije.
Sve vreme smo ih držali na solidnom odstojanju i generalno su nas ubijali na centru, Izundu i Pavićević 21 poen i 9 skokova, a pored njih odličan je bio Stepanović koji je takođe dole igrao - 21 poen i 6 skokova. Mening se tačno vidi da je iz KLS-a došao na ABA nivo i onda je sasvim jasno što je pravio onoliko grešaka, imao brdo nedosuđenih koraka i nije uspeo ništa da uradi u napadu 1 na 1 protiv bilo kog čuvara. Mur, s druge strane dosta bolji na lopti i sigurniji, međutim ni on se nije naigrao protiv Madara i Avrama. S obzirom da su njih dvojica baš dosta silovali, nije ni čudo što su ubacili kombinovano 32 poena.
Što se nas tiče, odrađena je utakmica, niko se nije povredio, svi su igrali, pobedili smo. Meni je u jednom trenutku pre poluvremena delovalo da ćemo otići na stoku razlike, ali prosto nije bilo dovoljno energije u nama za tako nešto, a onda je Naneli, kao i protiv Splita rešio utakmicu. Čovek je u trenucima kada ništa nismo mogli da uradimo, ugasio požar, ispogađao 3 distance i trojku i odveo nas na sigurnu prednost i prelomio meč, mada je i Aleksa imao dve trojke u zadnjoj četvrtini kada je sve otišlo u nepovrat za momke iz Znika. Generalno dobro šutersko veče smo imali, 60% za dva i 48% za tri. Svirano nam je 29 faulova, od toga samo je Naneli imao 1 faul, svi ostali su bili opterećeni faulovima skoro ceo meč, što je nedostatak Lesora dodatno istaklo. Igrao je i mali Vukčević 8 minuta, sasvim solidno, u odbrani neke banane izlupao 2 su mu zvanično upisane, a neke su bile ili faul ili silazna, dečko je stvarno ozbiljan materijal. Najveći problem je potrošnja Lideja, koji je opet igrao 30 minuta, a Alen je bio mrtav u drugom poluvremenu, nakon što je u prvom namakao problem sa ličnim i presedeo veći deo meča. Vrlo je očigledno da Alen nema snage za više od 10-15 minuta na EL nivou. Papapetru skroz nezaintereosvan, kao i Exum. Imali smo dosta dobar procenat šuta iz levog kornera u prvom poluvremenu, gde smo imali 4/5, dok smo u drugom imali dobar šut iz desnog kornera, sve to je naravno plod naše dobre igre i kruženja lopte, što je Željkova osnovna zamisao.
Kapa dole FMP-u, koji je nakon odlaska TRENTA i povrede onog brata iz Litvanije, praktično skroz promenio tim i koncept igre, pa su sa puno želje i energije odigrali svih 40 minuta. Mali Matović, gledam ga kako čuva u jednom napadu Nanelija, a u drugom Papapetrua, dečko izgibe u odbrani, ruka na licu sve vreme i onda ova dvojica pogađaju strašno težak šut na isteku napada. Koliko njima to znači, taj MAtović primera radi je 2004. godište, za njega su Naneli i Papapetru pojam, do juče ih je gledao na TV-u, danas treba da ih čuva, do pre godinu dana verujem da nije ni maštao o tome. Svakako vrlo dobar mladi tim FMP-a, odličan posao radi Nenad na klupi i lepo ih je gledati.
Bilo je lepo čuti komentare i reakcije Željka na određene situacije na terenu, konkretno na Avramovića je pizdeo konstanto, ali i na Smajlija. Super mi je bilo što se nije puno ni bunio na odluke sudije, već je pustio sve to ide svojim tokom, jer prosto toliko smo bolji da moramo da dobijemo, a sve mu se to lepo i vratilo. Gospodski skroz.
Nas čeka sad gostovanje u Monaku, koji je obezbedio domaći teren u PO, što im realno i ne znači skoro pa ništa, s obzirom kakva je atmosfera tamo. Mada kada malo bolje pogledam stanje, oni imaju svega 3 izgubljene utakmice kod kuće i to od Fenera, Reala i Barse. Treba otići skroz rasterećeno i odigrati našu utakmicu.