Lik je došao pred kraj rukometa, tako strasno nisam navijala ni kad smo bili prvi u košarci, ahahahahahahahaha. Mrzelo me išta da spremam, a i pošto voli kako kuvam, nisam htela da deluje kako se dokazujem, uzeli smo picu i onda sam ja rekla da mi oda tajnu kako se ponašati na intervjuu za posao (skoro su ga zvali da radi za FB), ali da mi to objasni ne kao predavač (inače je vodio radionice na tu temu), već kao STARIJI BATA.
Njegov izraz lica se tu nepovratno promenio.
Ali ne odustaje od ideje da izadjemo, koliko sutra. Sad moram da smislim kakav poklon bih mogla da mu dam. Šta ću sad?





