- Sre Mar 12, 2014 10:02 pm
#106880
ANALIZA:
Zlato, barut i financije: Ukrajinska kriza, državne zlatne rezerve i zašto je sukob toliko potreban američkom dolaru
Globalnoj krizi koja je izbila 2008. i koja je za posljedicu imala opće osiromašenje stanovnika Europske unije i Sjedinjenih Država se ne nazire kraj. Mediji su krajem 2013. u potpunosti ignorirali financijske eksperte koji su tvrdili "kako nema naznaka oporavka i da tek najgore slijedi". Jedini koji su im vjerovali su bili milijuni Europljana, uglavnom na jugoistoku kontinenta, kao i preko 50 milijuna Amerikanaca koji su potonuli u ekstremno siromaštvo.
Profesor ekonomije sa Sveučilišta u Bostonu Laurence Kotlikoff je u studenom 2013. izjavio "kako je američki realni dug veći od onoga Grčkog i da Sjedinjenim Državama prijeti gospodarski kolaps kojega političari i financijska oligarhija još nisu niti svjesni".
Europa nije u ništa boljoj situaciji i svi relevantni makroekonomski pokazatelji govore kako je Stari kontinent u istom stanju, a pojedine zemlje , kao npr. Njemačka, iznose lažne podatke koji po mišljenju Michaela Snydera nisu ništa drugo nego "jeftina propaganda".
"Nekoliko dana prije božićnih blagdana je objavljeno izvješće o rastu siromaštva u Njemačkoj u 2013. i ono pobija službenu propagandu da je Njemačka prošla bezbolno kroz krizu i da je utočište prosperiteta u Europi. Prema izvješću je siromaštvo u Njemačkoj "doseglo rekordno visoku razinu". Cijeli gradovi i regije tonu u sve dublju ekonomsku i socijalnu krizu i Njemačka se suočava s najvećim izazovom od Drugog svjetskog rata naovamo", stoji u izvješću objavljenom u siječnju ove godine.
U ovim okolnostima Rusija i Kina odlučuju odustati od američkog dolara kao rezervne valute i svima postaje jasno kako ova upozorenja nisu nikakve maštarije paranoidnih profesora koji u svemu vide najcrjni scenarij i da je opasnost od potpune propasti posve izvjesna, i to s obje strane Atlantika.
To je prije nekoliko tjedana priznao i poznati američki poduzetnik i burzovni mešetar Peter Schiff , koji je prognozirao da će 2014. biti prijelomna godina u kojoj će na Wall Streetu doći do kraha na burzama i to zbog cijene zlata, a znamo da proteklih godinu ili dvije cijenu zlata određuje Kina. Obzirom da je Peter Schiff glavni strateg tvrtke Euro Pacific Capital Inc. njegove su riječi unijele nemir među ulagače i nadzorne odbore multinacionalnih kompanija u Sjedinjenim Država.
Jučer se oglasio i američki biznismen Donald Trump koji je izjavio "kako će Amerika izgledati otprilike kao Španjolska ili Grčka i da će financijski jednostavno propasti".
"Mi idemo prema točki s koje više neće biti povratka. Sada smo prešli dug od 16 000 milijardi dolara, no tu nije kraj i uskoro ćemo dugovati oko 21 ili 22 000 milijardi, a tada bi financijski balon mogao puknuti. Vlada govori kako je nezaposlenost 8,2 %, što nije istina. Realna nezaposlenost u SAD-u je 15-16% i mi riskiramo da dosegnemo stopu nezaposlenosti 21%", između ostalog je izjavio Donald Trump.
Kao što vidimo, nema naznaka oporavku i američka administracija (koju na žalost slijepo prati Bruxelles op.a.) odlučila se na spašavanje posrnulog gospodarstva i dolara, što je sasvim logično. Međutim, ako se netko pita na koji način, odgovor se po mišljenju mnogih nalazi u Kijevu i stoga ćemo pokušati analizirati financijski aspekt ukrajinske krize i je li uopće moguć gospodarski oporavak Sjedinjenih Država i Europske unije na štetu Rusije (iza koje je stala i Kina op.a.).
Analiza koju je 7. ožujka objavio neovisni portal Libreidee.org govori o situaciji u Ukrajini, koju Advance.hr prati iz minute u minutu, a sve ukazuje kako se Washington odlučilo na ukrajinsku avanturu i otvorenu konfrontaciju s Rusijom kako bi izbjegao neminovni kolaps dolara, a Europa vođena Njemačkom se povela za tom suludom idejom i Sjedinjenim Državama pruža podršku u realizaciji tog projekta.
Kao što je poznato, SAD su potrošile milijarde dolara na pobunu u Kijevu i svrgavanje Viktora Janukoviča, što je priznala i sama Victoria Nuland kada je nedavno izjavila da je američka vlada za "demokratske promjene u Ukrajini potrošila 5 milijardi dolara".
Ukrajinske zlatne rezerve prebačene u trezorima FED-a
Ne treba se zavaravati razmišljanjem da je Washington u teškoj financijskoj situaciji taj novac doista potrošio u ime "demokratskih vrijednosti i slobode ukrajinskog naroda", kao što tvrdi Victoria Nuland, no to je našim čitateljima odavna jasno.
Dokaz tome je i "misteriozni" let kojim su se u petak 7. ožujka u 2 sata ujutro iz zračne luke Boryspol u blizini Kijeva ukrajinske zlatne rezerve prebacile u New York, odakle bi trebale biti pohranjene u trezorima američkog FED-a.
Možda bi sve prošlo neopaženo da (slučajno ili ne) jedan neovisni ukrajinski portal nije objavio sljedeću vijest:
"Večeras 07. 03. 2014., oko 02:00, neregistrirani zrakoplov je poletio iz zračne luke Boryspol. Osoblje Boryspola je prije pojave zrakoplova primijetilo četiri kamiona i dva teretna minibusa kako ulaze u zračnu luku. Vozila nisu imala registarske pločice nestale. Petnaest ljudi u crnim uniformama, maskama i neprobojnim prslucima su izašli, a neki su bili naoružani strojnicama. U zrakoplov su unijeli više od četrdeset teških sanduka. Nakon toga su došli nepoznati muškarci i ušli u avion. Sve je obavljeno vrlo žurno, a nakon istovara su vozila odmah napustila pistu i avion poletio po hitnom postupku."
Dalje se navodi kako su uposlenici zračne luke Boryspol koji su vidjeli ovu misterioznu "specijalnu operaciju" odmah obavijestili upravu, odakle im je poručeno "da se im ne miješaju u tuđi posao".
Kasnije je urednik dnevnog lista Iskra iz Zaporožja nazvao jednog od bivših visokih dužnosnika Ministarstva financija koji mu je rekao "kako su te noći po nalogu jednog od novih vođa sve zlatne rezerve Ukrajine prebačene u Sjedinjene Američke Države.
Chris Powell, glavni tajnik američkog povjerenstva "Gold Anti-Trust Action Committee Inc." (GATA), na upit: "Ima li kakvih saznanja o ovom transferu?", odgovorio je "kako će GATA odmah kontaktirati Federal Reserve Bank u New Yorku i američki State Department, te otkriti jesu li Sjedinjene Države poduzele mjere čuvanja ukrajinskih zlatnih rezervi, a o mogućim saznanjima će medije obavijestiti naknadno".
Washingtonu je potreban sukob u Ukrajini kako dolar ne bi postao hrpa bezvrijednog papira
Proteklih mjeseci smo navikli na vijesti iz Ukrajine koje potvrđuju da se u toj zemlji događaju čudne stvari. Podsjetimo na razgovor Victorie Nuland i američkog veleposlanika u Kijevu u kojem zamjenica američkog državno tajnika izjavljuje: "Je*eš EU…vrijeme je da mi preuzmemo stvar svoje ruke!", telefonski razgovor estonskog ministra vanjskih poslova Urmasa Paeta i Catherine Ashton u kojem govore "kako je jedan od oporbenih lidera naručio snajperiste da pucaju na prosvjednike i policiju u Kijevu", pojavu zloglasne američke paravojne formacije BlackWater na ulicama Donjecka, te nedavnu objava izvješća u kojem stoji "kako je Julija Timošenko u 278 europskih banaka sakrila preko 200 milijuna dolara", stoga nimalo ne iznenađuje potvrda bivšeg visokog dužnosnika ministarstva financija da su ukrajinske zlatne rezerve završile u trezorima FED-a. U konačnici, američki državni tajnik John Kerry je prije nekoliko dana Yatsenyuku ipak obećao "milijardu dolara američke pomoći mladoj demokraciji" i taj se gubitak nekako morao nadoknaditi.
Kao što smo rekli, vijesti iz Ukrajine stižu iz minute u minutu, ali posebnu pozornost treba obratiti na namjeru Washingtona da uđe u sukob s Rusijom prije neminovnog kolapsa dolara o čemu smo govorili na početku. To je glavni razlog zbog čega su se Sjedinjene Države i poslušnici NATO saveza u Europi bezglavo bacili u ovu opasnu avanturu. Postoji i neostvareni san Zbigniewa Brzezinskog da razbije Rusku Federaciju u ništa manje nego 68 satelitskih državica koje bi sve do posljednje ovisile o dobroj volji Washingtona, ali taj dio plana bi stupio na snagu samo ukoliko bi Putinova Rusija izgubila ovaj neobjavljeni rat.
Talijanski portal Globalist navodi "kako se Washington na ovaj korak odlučio zbog odluke Rusije i Kine da u trgovinskoj razmjeni izbjegnu dolar kao sredstvo plaćanja, kao zbog robne razmjene između Kine i Irana u zlatu".
Kina se ubrzano rješava američkih državnih obveznica, koje u vrijednosti 50 milijardi mjesečno završavaju na belgijskom tržištu. Sam George Soros je u posljednje vrijeme vrlo aktivan i špekulira na Wall Streetu. Za eksperte je to znak nadolazeće depresije iz koje bi Amerika mogla izaći samo sukobom u Europi. Da sve vodi u tom smjeru potvrđuje upravo razgovor predstavnice Europske komisije Catherine Ashton i estonskog ministra Urmasa Paeta o "snajperima koji su na Maidanu pucali za račun prozapadne oporbene koalicije", čin koji je Ukrajinu trebao gurnuti u otvoreni građanski rat.
Svatko razuman bi se zapitao iz kojeg razloga europski lideri nisu na vrijeme primijetili klopku u koju ih gura SAD? Valjda je svima jasno kako su i pored svih upozorenja iz Moskve (koja su se pokazala besmislenima i Rusija je nakon puča od 21. veljače promijenila strategiju op.a.) planovi u Washingtonu bili isprovocirati građanski rat između zapadnih Ukrajinaca i ukrajinskih Rusa uz koje su stali Ukrajinci ruskog govornog područja.
U provedbi tog plana su maestralnu ulogu odigrale nevladine udruge na platnom spisku Georga Sorosa. Američka strategija u Kijevu bi NATO savezu dala opravdanje za intervenciju u Ukrajini i "smirivanje situacije", čime bi se Sjedinjene Države dokopale Crnog mora, približile Kavkazu i Kaspijskom jezeru bogatom naftom i plinom. Takav scenarij još uvijek nije isključen, a potvrda je posjet Arsenija Yatsenyuka Washingtonu gdje je tražio pomoć NATO saveza u borbi protiv ruske agresije. (Vlasti u Kijevu traže vojnu pomoć Zapada protiv "ruske agresije", Jatsenjuk lobira u Washingtonu)
Ulaskom u Ukrajinu bi američke kompanije u potpunosti potisnule ruski Gazprom, a vidljiva je i želja da se iz istočne Europe protjera i Kina koja sve više ulaže u poljoprivredu i prometnu infrastrukturu. Kina je od vlade Viktora Janukoviča bila uzela u zakup oko 6 milijuna hektara ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta, čemu su se oštro protivili u sjedištu američke kompanije Monsanto. Nakon oružanog prevrata u Kijevu "premijer" Yatsenyuk i "predsjednik" Turchinova su poništili sve koncesije i ugovore s NR Kinom.
S druge strane su aktivirani svi mehanizmi za pokretanje oružanog sukoba i ako se bude išlo do kraja, rat će biti neizbježan. U prilog toj tezi ide i ulazak američkih ratnih brodova iz sastava Šeste flote - fregate "Taylor” i zapovjednog bojnog broda "Mount Whitney” - u Crno more.
Europa se i dalje ponaša kao američki poslušnik, iako je posve jasno da u ovom sukobu može samo izgubiti. Zbog čega se onda svrstala na stranu Washingtona u ovom sukobu s Moskvom? Njemačka, koja je i sama u krizi, gleda na ukrajinsko tržište od 47 milijuna ljudi i na ukrajinsku industriju koja je posebno razvijena na istoku zemlje. Berlinu se pridružio i Pariz, dok Poljska otvoreno podržava interese Amerike, a manje same Europske unije.
Da kojim slučajem Rusija nije reagirala, sve planirano bi s lakoćom bilo i ostvareno, međutim svi su ostali zatečeni iznenadnom reakcijom Moskve, iako je ona posve razumljiva. U ovom trenutku Europska unija slijedi Washington i Moskvi otvoreno prijeti "rigoroznim sankcijama" koje bi trebale stupiti na snagu 17. ožujka, dan nakon održavanja referenduma na Krimu.
U Europi ključnu ulogu u sukobu s Rusijom u svemu igra njemačka kancelarka Angela Merkel koja je izjavila "kako su se odnosi između Rusije i Europe zbog Ukrajine toliko pogoršali i situacija je napeta kao u vrijeme Hladnog rata".
Na sastanku europskih demokršćana njemačka kancelarka je izjavila "kako Europska unija ne može dopustiti aneksiju Krima i mora biti spremna prihvatiti negativne posljedice uvođenja sankcija protiv Rusije", ali je na kraju ipak upozorila "kako se mora učiniti sve što je potrebno da se ne prekine mogućnost pregovora s Moskvom”.
Čelnici EU su do sada poduzimali uglavnom simbolične akciju protiv Moskve, kao što je obustava pregovora o viznom režimu, ali Angela Merkel sada traži oštrije sankcije poput ograničenja putovanja i zamrzavanja ruske imovine, što će uslijediti "ukoliko Moskva ne podrži njezin prijedlog o "međunarodnoj kontaktnoj skupini".
Može li Rusija izdržati sankcije?
Prvi je o sankcijama 2. ožujka progovorio američki državni tajnik John Kerry, koji je osudio Rusiju "za nevjerojatan čin agresije" u Ukrajini i Moskvi zaprijetio međunarodnom izolacijom. Dan poslije su sve novinske agencije javile kako je sedam od najvećih zapadnih zemalja (Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan , Velika Britanija i Sjedinjene Države) odustalo od priprema za summit G8 koji se pod ruskim predsjedanjem treba održati u Sočiju. Skupina G7 je izrazila svoju podršku "teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine i pozdravila obnovu kontakata i s Međunarodnim monetarnim fondom". Zatim se prešlo na gospodarske sankcije kojima Zapad inače vrši pritisak na zemlje koje žele voditi neovisnu politiku ili je barem pokušavaju zadržati.
Valentin Katasonov za Strategic Culture Foundation piše "kako je prema nekim procjenama polovica čovječanstva pogođena sankcijama nametnutim od strane Zapada".
Ovo ne bi bilo prvi put da se Rusija suočava sa sličnom prijetnjom. Dovoljno se sjetiti agresije Gruzije na Južnu Osetiju 2008., potom, iako nikada nije donesena konačna odluka, prijetilo se u ljeto 2012. povodom slučaja Edwarda Snowdena. U jesen 2013. su zbog situacije u Siriji odnosi s Rusijom bili posebno napeti i tada je nekoliko američkih senatora otvorenim pismom od vlade tražilo da se sankcije uvedu protiv najvećih ruskih banaka koji surađuju sa sirijskim vlastima i to je u stvari bio izravan poziv da se proglasi gospodarski rat protiv Rusije.
Ozbiljni analitičari shvaćaju da su ekonomske sankcije mač s dvije oštrice i mogu pogoditi onoga koga se želi kazniti, ali mogu uzrokovati negativne učinke po one koji su ih uveli. Zapadni političari kao da su zaboravili postignuća politike industrijalizacije za vrijeme Staljinove vladavine '30-ih godina prošlog stoljeća, a uspjesi Sovjetskog Saveza su bili posljedica trgovinskog i kreditnog embarga nametnutog od strane Zapada.
Kao rezultat toga, SSSR je stvorio svoj vlastiti ekonomski potencijal koji mu je, uz ogromne žrtve naroda svih sovjetskih republika, omogućio pobjedu u Drugom svjetskom ratu.
Drugi primjer je Iran. Washington vrši veliki pritisak na tu zemlju od 1979. Teheranu su zamrznute devizne rezerve u zapadnim bankama, američke banke ne smiju poslovati s Iranom, obustavljena je opskrba industrijskih proizvoda, tehnologije i robe široke potrošnje, uključujući prehrambene proizvode i lijekove. Washington je svoje europske saveznike "zamolio" da odbiju uvoz iranske nafte i kako to da Iran odolijeva već 35 godina i nema se namjeru predati? U Sjedinjenim Državama su vrlo zabrinuti zbog činjenice da je Iran sve to uspio učiniti bez njihovog dolara, zaobilazeći zapadne sankcije i nudeći svoje proizvode kroz robnu razmjenu ili korištenjem nacionalnih valuta trgovinskih partnera (yuan, rubalj, rupia), ali i trgovanjem zlatom. Iran trguje s malim tvrtkama koje posluju u više zemalja i kao posrednici se ne boje nikakvih sankcija.
Rusija je u boljoj poziciji od Irana i ima sve što joj treba za izgradnju snažne, pouzdane ekonomije i obrane kako bi zadovoljila potrebe stanovništva. Ovo nije isprazna floskula kojom se slavi "rusko gospodarsko čudo", nego puka činjenica koja se lako može povjeriti na službenim i specijaliziranim internetskim stranicama na ruskom jeziku, kao što je npr. ruski Financijski vjesnik.
Zamrzavanje ruskih deviznih rezervi u inozemstvu sigurno nikoga ne bi razveselilo, ali bi svakom trebalo biti jasno da rezerve u svjetskom financijskom sustavu nisu ništa više od iluzije i takve bi sankcije samo primorale Rusiju da ubrza stvaranje neovisnog sustava kreditiranja i isplata, kao i sustava međunarodnih isplata koji bi u potpunosti bio van nadzora Wall Streeta. Kao prvu mjeru na sankcije Zapada, upravo stvaranje autonomnog sustava kreditiranja i naplate koji neće uzimati u obzir američki dolar je najavio Sergei Glazyev, savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina.
"Glede bojkota G8 treba reći kako Rusija nikad nije bila punopravni član te skupine i svi ozbiljni problemi su uvijek rješavani u okviru skupine G7, a Rusiju se ostavljalo izvan zatvorenih vrata", piše Valentin Katasonov i dodaje kako činjenica da bi se Zapad mogao vratiti formatu G7, kao što je bio prije, samo će pomoći u Rusiji da se riješi bilo kakve iluzije o "prijateljskoj suradnji".
U bojkotu ruskih proizvoda je u prednosti Rusija koja može uvjetovati brojne političke odluke izvozom nafte i prirodnog plina. Europa ne može odbiti uvoz ruskih energenata, a sama Rusija nema problema s izvozom zbog blizine zemlje poput Kine koja neprestano povećava svoje potrebe za energentima i već su u izgradnji projekti vezani za opskrbu Kine vrijedni na desetke milijardi dolara.
Sankcije od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda je nemoguće izglasati jer Rusija ima stalno mjesto u Vijeću sigurnosti, a Kina je poručila "kako će uložiti veto na svaku odluku koja bi išla na štetu Rusije".
Izbacivanje Rusije iz Svjetske trgovinske organizacije bi po mišljenju mnogih bila velika prednost za Rusiju, što je potvrdio i Alexey Mordashov, vlasnik Severstala i čovjek koji je najglasnije lobirao za suradnju Rusije i WTO. Izbacivanjem Rusije iz WTO bi se stvorili uvjeti za razvoj poljoprivrede, a brojni primjeri u povijesti uče kako nijedna zemlja ne može postojati bez vlastite prehrambene sigurnosti.
Zamrzavanje inozemnih računa ruskih oligarha ruskoj državi ne bi štetilo, a za zemlje u kojima oni obično žive to bi bio značilo katastrofu. Osim toga, ovakve najave su već dovele do toga da dođe do prebacivanja sredstava na račune nad kojima američka administracija nema nikakvih ovlasti i taj bi se novac uskoro mogao naći u domovini.
Dakle, što se može zaključiti?
1 . Ne može se isključiti mogućnost sankcija protiv Rusije i Ukrajine, ali bi to više štetilo onima koji ih zahtijevaju, nego za one koje bi te sankcije trebale pogoditi i američka vladajuća elita nesmotreno svoju zemlju gura u ekonomski rat protiv Rusije .
2. Nametanje sankcija u ruskom narodu neće biti shvaćeno kao tragedija i to bi bio dodatni poticaj da Rusija pokrene industrijsku preobrazbu XXI stoljeća.
3. Rusija je već bila spremna na sankcije, a Vijeće Federacije je na putu da odobri zakon kojim se predsjedniku daju ovlasti da zaplijeni imovinu, dobra i zamrzne račune američkih i europskih tvrtki, ali samo u slučaju da Zapad prvi nametne sankcije Rusiji.
4. Jedna od najvažnijih stvari u tom smislu je povrat novca kojeg oligarsi trenutno drže u inozemstvu u Rusiju, a to je "gubitak" na kojeg bi vlasti u Moskvi rado pristale.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je zatražio izvješća od svih ministarstava i danas se oglasio priopćenjem "kako je rusko gospodarstvo stabilno, najniža stopa gospodarskog rasta bi trebala biti 1,3% (iako su njegove želje 2-2,5% op.a.), a inflacija će biti u prihvatljivim okvirima". SAD su pokušale pronaći alternativu europskoj ovisnosti o ruskom plinu, ali je Europi njihov projekt s ukapljenim plinom potpuno neisplativ, piše RT.
Preostaje nekoliko dana do referenduma na Krimu, koji možda neće imati međunarodno-pravni učinak jednako kao u Abhaziji, Južnoj Osetiji ili Pridnjestrovlju, ali će Moskvi dati priliku da posljednji put upozori "zapadne partnere" (kako SAD i zemlje EU vole zvati Sergej Lavrov i Vladimir Putin op.a.) kako u političkoj praksi Rusije ne postoji "blefiranje", a odluka o vraćanju na dogovor iz 21. veljače je najviše što Rusija želi ponuditi Zapadu.
U protivnom ćemo se morati pripremiti na okretanje Moskve Istoku i na "negativne posljedice uvođenja sankcija protiv Rusije" na koje Europsku uniju priprema Angela Merkel. Nadajmo se da još ima trunke zdravog razuma kod europskih političara koji shvaćaju da Europska unija nije nikakav živi entitet i da će posljedice u tom slučaju snositi njeni građani, te da do toga ipak neće doći.
Pri moru uprav srpskih strana,
u pržinah pusta žala
leži Troja ukopana,
od grčkoga ognja pala
///////////////////////////////////////////////////////
CIMANJE NASILJE
SIPURSKE LIVADE
. Nekako mi bas spada u 'Rec i pokret'.
- By Šipurske livade
- By Korto Malteze