- Pet Okt 25, 2024 11:24 am
#282699
Ne znam da li smo generacija, ali ja sam to pržio kao blesav, kao i dosta mojih drugara. Još jedan bivši član koji je to isto pikao kao blesav je Majami, s njim sam baš o tome pričao kad smo se upoznali pre jedno 10 godina. Od starijih generacija smo skidali fore u vidu regena koje mi kao klinci nismo znali da postoje i zašto bismo ih doveli, a oni su zapravo bili nešto kao "šifra" ili "cheat mode".
Počeo sam 2003. da igram, gledajući starijeg brata, pa sam zvanično sam na svom kompu počeo 2005. i to neku pirat verziju koja je imala samo italijanski jezik xD to je bilo mučenje i paćenje. Posle toga kreće uspon mladog Salvatorea i sati, dani i nedelje izgubljene pred računarom, ali ne žalim ni trena. Celu srednju školu sam samo igrao FM i išao na časove + pikao basket, u školi sa ortakom sesiju pričam šta sam ja uradio, koga sam doveo, pa onda on priča, pa onda sastavljam listu igrača na papiru koje ću da skautiram kad dođem kući i slično, baš smo bili bolesni za tom igricom. Sećam se prvi put kad sam online pokušao sa drugom, joj muke, ti čekaš tebi ide processing dok on namešta postavu ili gleda igrače, pa onda ajde on svoj tim, ja svoj tim pa udarimo 2,3 prijateljske utakmice u prvih 7 dana igrice čisto da se nešto dešava i posle prve utakmice poludiš koliko je sporo i koje je gubljenje vremena. Par puta smo i kod ortaka gajbi kretali sejv nas 3,4 i onda se završi tako što posle 4 sata sedenja za kompom gledamo utakmicu jednog, pa mu sugerišemo svi, pa onda drugog i tako u krug. Na kraju sam shvatio da igrica nije za online i multiplayer. Voleo sam najviše sa timovima iz Italije da igram, tu neki osrednji tim Udineze, Sampdorija, Torino, Fiorentina, Lazio i slični pa udarim 5-6 sezona. Imao sam i onaj čuveni čelendž da iz 4 ranga takmičenja u Engleskoj tim dovedem u Premier ligu i to nisam uspeo, čak ni sa loadovanjima utakmica, najdalje sam stigao do plej ofa Čempionšipa i to sa Flitvudom. Naravno svaki sejv je počinjao sa Partizanom, jednom sam imao prejak sejv gde sam nakon nekih 5 godina skupio sve što valja od domaćih igrača plus doveo neke strane vedete na izmaku karijere, ali nikad nisam stigao previše daleko u Evopi, neke eliminacione faze, nisam ništa osvojio sem domaćih liga i kupova.
Najveća čar mi je bila da uđem u nekošeno u neki Čile ili Iran i odatle dovedem nekog igrača u PFC i on mi postane legenda, fazon 5 godina igra drži svoju poziciju, na kraju ode u penziju. Takođe, ništa lepše nego da se na free transfer dovedu neki dobri igrači u manje klubove, pa onda na zimu čim krenu da igraju dobro uvaljaš ih za 4 puta veće pare drugim klubovima, tako su se pravile ozbiljna pare uvek.
Poslednji trzaji što se tiče igranja je bio u koroni, tada sam pržio neku stariju verziju sa Torinom, gubio solidno vreme, dok je moj drug npr. naučio kodiranje ja sam se jebavao sa FM i provodio dane isčekujući da li će Kvaljarela da proradi ili da dovlačim nekog.
Sve u svemu jedna od najvećih ljubavi u životu!