Streetball, košarkaška svaštara, niže srpske lige... i sve druge teme
Korisnikov avatar
By Gaja
#77266
Uvazio sam sugestije :handgestures-thumbupright:



Francuska priča je započela prije 13 godina, ali je vrhunac doživjela tek na Eurobasketu u Sloveniji.

Piše: Edin Avdić

Vincent Collet je punim plućima pjevao Marseljezu, oči su mu bile ispunjene ponosom. Čovjek će ući u istoriju kao trener koji je Francuskoj donio prvu titulu evropskog prvaka. Osoba za koju je gotovo svaki trener koji je pohodio utakmice na Eurobasketu u Sloveniji rekao da mu nije jasno kako je on selektor Francuske i da, gledajući način na koji vodi utakmice, nikome nije jasno šta pokušava da uradi, slavi nešto nakon čega mu je besmrtnost garantovana.

Vincent Collet će ući u istoriju kao trener koji je Francuskoj donio prvu titulu evropskog prvaka.

Aime Jacquet je Francuskoj donio nogometni Mundijal 1998. godine i odmah nakon toga otišao u trenersku penziju te konce povlačio iz sjene. Sličan put može sada da odabere i Collet. Jacquet je imao Zidanea, Collet Parkera. Zlobnici bi rekli - po stručnosti su tu negdje.

Francuska priča je započela prije 13 godina. Tada su Diaw, Parker, Yango, Mickael Pietrus, Diawara i drugovi osvojili juniorsko Evropsko prvenstvo u Zadru. Oni su ubrzo u A reprezentaciji priključeni Rigaudeau, Risacheru, Foirestu, Sciarri, a kasnije i potpuno preuzeli konce igre reprezentacije. Do pojave "broja 9" francusku košarku su nosili Ostrowski i Dacoury, ponekad Yann Bonato i Jim Bilba, ali Tony Parker i igrači iz njegove generacije su to podigli na novi, viši nivo.

Čudesna je košarka

Da li bismo pričali o košarkaškoj dinastiji da je mladi tim Francuske sačuvao šest razlike u polufinalu EP-a 2005. godine protiv Grčke? Vjerovatno, ali i to je pokazatelj koliko je faktora potrebno da se poklopi kako bi se napravio veliki rezultat. Koliko je u sportu sreća bitna i koliko na ukupan rezultat utiču stvari koje je nemoguće kontrolisati najbolji primjer je Francuska. Generacija Parker lovi evropsku titulu od 2003. godine. Svi su apsolutno vjerovali da će taj tim nizati trofeje, jer je njegov nukleus bio izuzetno kvalitetan i mlad.

Koliko je u sportu sreća bitna i koliko na ukupan rezultat utiču stvari koje je nemoguće kontrolisati najbolji primjer je Francuska.

Francuzi su dolazili sa jakim sastavima, na papiru možda i najjačim, ali papir ne igra na terenu. Gubili su dobijene utakmice, promašivali ključna slobodna bacanja, prodavali lopte u odlučujućim momentima i u jednom trenutku postali omiljeni izbor svih prognozera za reprezentaciju koja će se raspasti u najvažnijem trenutku. Parkerov najbolji drug Boris Diaw, nakon blistave sezone u Phoenixu 2006. godine, tokom ljeta je nabacio 25 kilograma viška, sa kojima se muči i danas, i odjednom titula za Francusku više nije bila tako izvjesna kako su neki mislili.

Nakon što, po mnogima, najbolji francuski tim svih vremena u Litvaniji 2011. godine nije osvojio zlato, izgledalo je da je vrijeme generacije Parker nepovratno iscurilo. Ipak, sport, a posebno košarka, čudesan je u nekim situacijama. Pred Eurobasket u Sloveniji otkaze Colletu su uručili Joackim Noah, Kevin Seraphin, Ronny Turiaf, Rudy Gobert, Mickael Pietrus, Ali Traore i Ian Mahinmi. Dakle, kompletna centarska linija. U reprezentaciju su uvršteni pomalo zaboravljeni Johan Petro i Alexis Ajinca, jer drugih centara nije bilo na raspolaganju. Smatralo se da Francuska može ući u borbu za medalju, ali nakon uvodnog poraza od Njemačke, optimizam je splasnuo. Šta tek reći za poraze od Litvanije i Srbije, gdje su Francuzi djelovali kao ekipa bez rješenja.

Finale bez drame

Ipak, preokret se desio ne nakon pobjede protiv domaćina Slovenije u četvrtfinalu, koja je izgorila pod pritiskom očekivanja i lošeg šuta za tri poena, nego na poluvremenu polufinalne utakmice protiv Španije. Nakon povratka iz minusa od 14 poena, Francuskoj je u finalu bio potreban samo dobar početak. To su i dobili, kao i konačno jednu dobru utakmicu drugog najboljeg igrača "repke" Nicolasa Batuma. Litvanija je imala raspoloženog Linasa Kleizu, ali nakon njegovog izlaska iz igre, Francuska se više nije osvrnula. Finale bez neke drame. Na djelu je bila ekipa riješena da konačno sapere gorčinu svih poraza u prethodnih 10 godina.

Da li će konačno galerija čudnih pojava koja upravlja ovom državom shvatiti da je našem najboljem kolektivnom sportu potrebna adekvatna finansijska pomoć?

Za kraj da se osvrnem još jednom na igre reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nakon 1993. godine, ovo je bio najbolji nastup A tima. Stvoren je nukleus, koji će svojim igrama nositi Teletović i Đedović. Očekuje se i priključenje talentovanih Nurkića, Buze, Vrapca, Sulejmanovića, Nedima Đedovića... Potencijal je defnitivno tu. Selektor Aleksandar Petrović je zaslužio još jedan mandat, ako ništa onda zbog činjenice da je reprezentacija Bosne i Hercegovine, u poplavi timova bez ukusa i mirisa, bila zanimljiva za gledanje.

Da li će konačno galerija čudnih pojava koja upravlja ovom državom shvatiti da je našem najboljem kolektivnom sportu potrebna adekvatna finansijska pomoć? Onakva kakvu sportovi imaju u svim drugim državama. Bez toga bilo kakav plasman na veliko takmičenje i eventualne pobjede biće pravi incident. Slijede kvalifikacije za EP 2015. i onda, nadam se, nova šansa u Ukrajini za konačni prolaz u drugi krug, a možda i dalje...
Korisnikov avatar
By rudonja
#79250
[BBvideo 560,340][/BBvideo]
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 11
Iz navijackog ugla

To je bilo prije 40-50 godina. [emoji3] Sent fro[…]

ABA fantasy

Veselo do :D samog kraja